U sjeni ukrajinskog rata događa se sukob između male evropske države Albanije i moćne azijske regionalne sile Irana. Stvari su došle to te tačke da specijalne snage albanske policije zauzimaju zgradu iranske ambasade u Tirani. Taj sukob otvorio je nekoliko važnih pitanja, ali zbog jednog dugo vremena će predstavljati referentnu tačku koja će se uzimati kao nulta i zbog čega je uspostavljen presedan u diplomatskim odnosima.
Zbog svoje geografske i gotovo svake druge udaljenosti, Albanija i Iran su države za koje bi se teško moglo reći da će jedna kod druge probuditi naročito interesovanje. Međutim i to se promjenilo, jer je Albanija odlučila da pruži pomoć svojim saveznicima sa Zapada i tako naljutila Iran. Službena Tirana je, prema dostupnim informacijama, tokom 2016. godine pružila utočište brojnim pripadnicima organizacije Mujahedin-e-Khalq (MEK), kod nas poznatiji pod imenom „Narodni mudžahedini“. Iako je nekad MEK bio blizak iranskim vlastima, već decenijama su neprijatelji službenog Teherana i Iran ih tereti za različite zločine, uključujući terorizam.
Kada je službena Tirana odlučila da ovim ljudima pruži utočište u Draču, bilo je jasno da će Iran žestoko reagovati i da će Albanija postati poprište novog okršaja sa Zapadom. Naime, MEK je otvoreni saveznik Zapada, iz prostog razloga jer su protivnici sadašnjih iranskih vlasti, koje su Sjedinjene Američke Države morale evakuisati iz Iraka kada je postepeno podpadao pod dominaciju šiita. Vjerni američki saveznici u Albaniji odlučili su dati utočište ljudima koji su godinama ratovali protiv Irana. To je bio uvod u posljednje događaje i sve ono što bi moglo uslijediti u vremenu koje dolazi.
Dobri mudžahedini
Ali prije nego se pozabavimo kulminacijom sukoba između Albanije i Irana potrebno je reći nekoliko riječi i o grupi MEK. Odnos Irana i Zapada prema ovoj grupi jeste važna crtica za razumjevanje odnosa na Bliskom istoku zadnjih decenija. Njihov slučaj pokazuje da za Zapad postoje i „dobri mudžahedini“ i da mnoge stvari koje se događaju na Bliskom istoku uslovljenje su golim interesima bilo svjetskih sila bilo regionalnih igrača kakav je Iran.
Narodni mudžahedini su tokom sedamdesetih godina bili saveznici sa liderima Islamske revolucije u Iranu. I jedni i drugi bili su protivnici šahovog režima i dali su svoj doprinos da se Reza Pahlavi svrgne sa vlasti. Međutim, ubrzo se interesi revolucionara razilaze i MEK odlazi u ilegalu i kasnije u egzil. Novouspostavljena vlast ih je optuživala za politička ubistva, sijanje podjela u iranskom društvu i kreiranje haosa. Pripadnici MEK-a pobjegli su u Francusku, a onda, nakon pritiska Teherana, u Irak pod zaštitu Saddama Husseina. Tokom rata između Irana i Iraka borili su se na strani iračkog diktatora, da bi tokom američke invazije na Irak pružili pomoć da se režim svrgne. Uklanjanjem Saddama Husseina sa vlasti američka vojska razoružava pripadnike MEK-a i smješta ih u baze „Ashraf“ i „Liberty“, tretirajući ih kao ratne zarobljenike prema Ženevskoj konvenciji.
Od 2012. godine SAD i evropske zemlje ih skidaju sa liste terorističkih organizacija, ali njihov status ostaje jako komplikovan budući da Irakom tada upravlja Nouri al-Maliki koji je bio pod uticajem Teherana. SAD odlučuju da pripadnike MEK-a izmjeste iz Iraka, a nakon što je Rumunija odbila da ih ugosti to je uradila Albanija. Iran nastavlja da progoni pripadnike MEK-a, tereteći ih za likvidacije svojih vjerskih i političkih vođa te nekoliko hiljada civila. Taj progon traje do danas. Na koncu, odnosi između Irana i Albanije do te mjere su narušeni da je iranska ambasada u Teheranu prisilno preuzeta, a osoblje protjerano.
Samit MEK-a i cyber napadi
Prisutnost decenijskih neprijatelja vlasti u Iranu na albanskom teritoriju, Tiranu je stavilo u težak položaj. Njihove aktivnosti u Albaniji privlačile su pažnju Teherana. Nema sumnje da je Iran od Albanije tražio da protjeraju pripadnike MEK-a sa svoje teritorije, ali to se nije desilo. Sali Berisha je srčano branio pravo pripadnika MEK-a da ostanu u Albaniji, a ništa se nije promijenilo ni pod Edijem Ramom. Berisha se čak obraćao na skupovima iranske opozicije u egzilu i davao im otvorenu podršku. Prije dvije godine Albanija je protjerala dvojicu iranskih diplomata pod optužbom da spremaju napad na bazu MEK-a. U januaru ove godine su hakeri koji podržavaju MEK u nekoliko medija emitovali poziv na ubistvo ajatolaha Alija Khamenija. Početkom 2020. godine Khamenei je Albaniju nazvao „malom, ali zlom evropskom državom u kojoj američki elementi sarađuju sa iranskim izdajnicima i kuju planove protiv Islamske Republike“.
Skupovi neprijatelja sadašnjih iranskih vlasti događaju se širom svijeta. MEK je planirao samit svojih vođa u Albaniji ovoga ljeta, ali taj događaj je otkazan iz sigurnosnih razloga. Tada se Albanija suočava sa snažnim cyber napadom koji je nanio veliku štetu državnim agencijama. Sredinom jula napadnute su vladine mreže, a posljedice su trpili i građani kojima su mnoge usluge uskraćene. Albanija za napad optužuje Iran i smatra ga osvetom za plan da se održi sumit MEK-a u toj zemlji. Iran je negirao da stoji iza cyber napada, ali u Tirani u to nisu povjerovali.
Američka kompanija za cyber sigurnost Mandiant je u augustu napad pripisala Iranu, a nakon toga to su uradile i vlasti SAD i Ujedinjenog Kraljevstva. Jučer je i američki Microsoft saopštio da i njihove informacije upućuju da je vjerovatno Iran odgovoran za cyber napad na Albaniju.
Edi Rama nije dugo čekao te je odlučio da prekine diplomatske veza sa Teheranom i cjelokupnom osoblju iranske ambasade naredio da napusti Albaniju u roku od 24 sata. 70 iranskih diplomata je ubrzo napustilo zemlju, a albanski mediji izvještavaju da su zgradu bivše iranske ambasade opkolile jake policijske snage i na koncu upale u zgradu da skupe materijal koji je ostao iza iranskih diplomata koji su prethodno iznosili dio materijala i dio zapalili unutar zgrade. Iran je ovakvu odluku Tirane nazvao „ilegalnom,, i „kratkovidom“ te donesenom pod uticajem treće zemlje. Albanski saveznici sa Zapada su podržali zvaničnu Tiranu i još jednom osudili iranski cyber napad.
Cyber sigurnost postaje sve važnija
Već godinama sve ozbiljne države svijeta ulažu ogromne napore da održe sigurnost cyber prostora. U budućnosti taj posao države će raditi sve predanije, jer proces digitalizacije neumitno nameće nove trendove u ponašanju pojedinaca, kompanija i čitavih država. Zbog toga je albanska reakcija da protjera iranske diplomate presedan i nulta tačka koja će se vjerovatno uzimati kao referentna za ponašanje države nakon cyber napada. Naime, ovo je prvi poznati slučaj da je jedna država protjerala cjelokupno osoblje druge države zbog cyber napada. Raniji prekidi diplomatskih odnosa i protjerivanje diplomata prouzrokovali su velike krize od koje su neke prerasle u rat. Ovo je prvi put da jedna država prekine odnose sa drugom zbog svoje cyber sigurnosti.
Kolika je bila stvarna šteta pomenutog cyber napada javnosti nije poznato, ali je moguće da su na taj način bili napadnuti i sistemi NATO-a čija je Albanija članica. Pored standardne podrške Zapada svim onima koji su protivnici Irana, žestoke reakcije iz SAD, UK i pomoć velikih američkih kompanija upućena Albaniji, ipak govore o tome da cyber prostor postaje bojno polje na kome se sukobljavaju državni i nedržavni akteri. Prekidajući diplomatske odnose sa Iranom Rama je rekao da „drastična odluka odgovara težini prijetnje koju je cyber napad predstavljao“.
Comments