Još jedna godina na Balkanu, preciznije na prostoru bivše Jugoslavije bez Slovenije i plus Albanija, prošla je u tumaranju. Tačnije, 2024. godina bila je još jedna koju su „pojeli skakavci“ kada govorimo o onome u šta se ovdašnje političke elite kunu. Da li nas isto čeka i u 2025. godini?
Političari širom svijeta očekuju povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Formalno preuzimanje funkcije za desetak dana označiće novi početak, odnosno povratak stare američke politike koja se prije svega bavi sobom i jačanjem države – domaća proizvodnja, vojska, sigurnost…
U svim tim oblastima vođe na Balkanu su davno pale na ispitu, dok se priprema finalna rasprodaja prirodnih bogatstava kroz davanje koncesija na rudnike u obimima koji su nepojmljivi za naše prilike. Male balkanske države trebale bi biti alternativa Rusiji, Kini, Boliviji…
Ipak, i balkanski političari čekaju Trumpov povratak. Ne radi se tu o dijeljenju vrijednosti koje zastupaju američki republikanci, već se računa da će nova administracija na neki način, činjenjem ili nečinjenjem, pomoći određene političke procese u regionu.
Vučićeva borba za vlast
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najviše je radio na tome da spremno dočeka Trumpa. Na razne načine se približavao američkim establišmentu, iz obje stranke, da bi na koncu počeo davati unosne poslove članovima Trumpove porodice. Taj posao se predstavlja javnosti kao stvar tržišta, mada mnogi kažu da je to pokušaj kupovine uticaja. Isto se dešava i u Albaniji gdje je premijer Edi Rama, blizak Vučiću, Trumpovoj porodici dao još veći posao.
Vućić i Rama su, dok je u Bijeloj kući boravio Trump, radili na podjeli Kosova, a dio albanskih glasača i stranaka okrenuo je leđa Milu Đukanoviću u Crnoj Gori. Rama i Vučić godinama ruše premijera Albina Kurtija, koji se opire podjeli Kosova i pretvaranje Prištine i Podgorice u Sarajevo, odnosno ne pristaje na etničku podjelu vlasti. U rušenju Kurtija, koji odbija dati Srbiji mehanizme kontrole Kosova, pridružila se i aktuelna američka administracija uvodeći Prištini sankcije.
Plan podjele Kosova, prema tvrdnjama iz Srbije i implicitnog priznanja Vučića, propao je jer se njemačka kancelarka Angela Merkel tome protivila. Njemačkoj su se pridružile i neke evropske države. Sadašnja njemačka vlada Olafa Scholza računa na Vučića i litijum u Podrinju i drugdje.
Čitava Vučićeva igra dovedena je u pitanje, iako je teško reći šta je od svega ostalo na stolu, nakon pada nadsteršnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Građani Srbije od tada traže odgovore ko i kako gradi i radi po Srbiji, kome je i šta Vučić obećao i kakva je budućnost tamošnjih ljudi ako se pravi podjela interesa velikih sila na maloj teritoriji kakva je Srbija, dok pravosuđe šuti.
Crvene linije
Ipak, Vučić čeka Trumpa i ima računicu. Prethodni pokušaji destabilizacije okolnih država propali su, iako je u tome zvanični Beograd imao neke uspjehe. To se posebno odnosi na Crnu Goru, gdje je četnički vojvoda na čelu parlamenta, a Srpska pravoslavna crkva ima ogroman uticaj na vladu.
Vučić vjerovatno računa da će do kraja Trumpovog mandata ostvariti neki od svojih ciljeva, a da će ova godina biti vrijeme kada će se pripremati krupniji potezi. U želji da ga odvoje od Rusije, Zapad je Vučiću to dozvoljavao. Sjetimo se samo nekoliko stvari koje mu je Zapad oprostio: Napad u Banjskoj, neregularni izbori (po tvrdnjama institucija Evropske unije), miješanje u crnogorske prilike, podrška separatizmu u Bosni i Hercegovini kroz tzv. „srpski svet“, odbijanje da Rusiji uvede sankcije i uskladi vanjsku politiku sa Briselom…
Vučić će zato u narednom periodu, ako mu se ukaže prilika, još jednom pokušati pomjerati crvene linije nekažnjivosti na Zapadu, dok računa na Trumpovu podršku ako ne Srbiji onda njemu lično. Vučićevom planu u prilog idu i dezorijentisanost Evropske unije u odnosu na Trumpa, dok Brisel računa kako nadomjestiti pomoć Ukrajini ako Washington obustavi pomoć.
Ta ruska zagonetka Vučiću predstavlja veliki problem, jer bi novi pritisak na Rusiju značio i pritisak na Beograd. Zato ovih dana Vučić govori o Naftnoj industriji Srbije (NIS), o planu da od Rusa preuzme većinsko vlasništvo u strahu od navodnih američkih sankcija.
Da bi pojačao strah od vanjskih neprijatelja, a gušeći pobunu kod kuće, pored američkih sankcija u medijima govori se o „ustašama“ koje ruše vlast u Beogradu, vojvođanskim autonomašima koji su se maskirali u studente i profesore u štrajku, zavjeri Zapada da se zaustavi rast Srbije (čak je to Vučić ilustrovao primjerom Gruzije), a vjerovatno su na redu provokacije i incidenti na Kosovu, u Sandžaku, Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini.
Nove okolnosti
Ali svijet se promijenio od prvog Trumpovog boravka u Bijeloj kući. Od balkanskih političara od Trumpa jedino su značajne udarce osjetili Vučić i tadašnji kosovski premijer Avdullah Hoti, koji su se obavezali da će se boriti protiv „terorističke organizacije Hezbollah“ i zalagati za prava LGBT osoba širom svijeta. Taj sporazum, po kome je između ostalog Izrael priznao nezavisnost Kosova, bio je predmet ismijavanja od strane Marije Zaharove, glasnogovornice ruskog Ministarstva vanjskih poslova, što je bilo nečuveno ponašanje u diplomatiji Moskve.
Istovremeno, Trumpova administracija pretvorila je Hrvatsku u potencijalno važnu tačku na energetskoj mapi Evropi. Američki stratezi su predano radili na ukidanju evropske zavisnosti od ruskih energenata, što je značio početak podizanja nove „gvozdene zavjese“ prema Moskvi, a koju je administracija Josepha Bidena još više učvrstila nakon početka ruske agresije na Ukrajinu.
U četiri godine Bidena u Bijeloj kući gard Zapada prema Rusiji dodatno je podignut. Evropa je nizom poteza, posebno jačanjem Poljske i Rumunije, udaljena od Moskve i teško je vjerovati da će to Trump bitno promijeniti. Dogovor s Rusijom o kraju rata u Ukrajini neće značiti da će evropske države i Washington preko noći ukinuti sankcije Moskvi i dozvoliti Kremlju da povrati svoj uticaj u Evropi.
Trumpov glavni vanjskopolitički cilj je obuzdavanje Kine, što je i počeo u prvom mandatu i što je Biden nastavio. Vučić bi i zbog toga mogao doći pod udar Washingtona, kao i sve balkanske vlade koje imaju značajna kineska ulaganja.
Sve u svemu, i ova godina na Balkanu bi mogla ličiti prošlim ukoliko Zapad čvrsto ne odluči da će njegovi partneri biti samo oni koji poštuju vrijednosti koje važe u njihovim državama. U protivnom, region će nastaviti da tumara kao i do sada, od krize do krize, dok vatrogasci gase požare koje su izazvali i tako učvršćuju svoju vlast.
Tekst je ranije objavljen na portalu geopol.ba.
Comentarios