Sa manje od šest mjeseci do novembarskih izbora, Trumpova administracija suočava se s spojem katastrofe, krize i kritike. U suštini, pandemija COVID-19 započela je finansijsku katastrofu koja se odvija u pozadini toksičnog političkog ambijenta, krize povjerenja među glavnim američkim saveznicima i očevidnog početka hladnog rata sa Kinom.
Neki drugi predsjednik bi se možda šrušio pod takvim teretom, no Donald Trump i dalje redovno koristi Twitter i uživa u golfu. Do određene mjere, mogli bismo reći da je ovo njegov čisti milje. Teatralnost je sve vrijeme bila centralna tačka njegove političke metodologije i ona je bila vidljiva od samih početaka njegove kandidature i predsjednikovanja. Kao pobunjenički populistički kandidat koji ipak želi ga ga se vidi kao autsajdera koji se bori protiv ušančenog sistema, on je uvijek prosperirao tamo gdje su bitke i drama.
Ali čak i za gospodina Trumpa moglo bi postojati nešto kao pretjerana količina vrhunskog dramskog faktora. Kaskadne krize koje prijete da preplave svijet postaju tako akutne i tako nadmoćne da ga u njemu izazivaju nervozu. One kojima se da upravljati krize mogle bi ga učvrsititi; one koje izmiču kontroli mogle bi ga učiniti malim. Za osobu poput Trumpa, malo može biti smrtonosno. Pogotovo u izbornoj godini.
Uzmimo za primjer zatezanje odnosa s Kinom.Trump vjeruje da, pod trenutnom upravom, Kina predstavlja naročit rizik za američku sigurnost i svjetski mir. Međutim, Trump i njegovi suradnici podjednako se bore i za vraćanje američke finansijske energije i moći, kao i za stvaranje koherentne pokrivenosti ovih koncepata.
Za Trumpa vraćanje američke finansijske energije i moći podrazumijeva borbu protiv onoga što on vidi kao duboko nepravedan svjetski trgovinski sistem i zloupotrebe tog sistema od strane suparnika poput Kine i saveznika poput Njemačke, Indije, Južne Koreje i Japana. Sigurnosna pitanja koje gospodin Trump dovodi u vezi s Kinom ukazuju na potrebu dubljih odnosa s ključnim saveznicima, međutim ona za sada rezultiraju oštrim svađama s istim tim saveznicima.
Ni predsjednik, ni njegovi pomoćnici do sada nisu bili u stanju da razriješe ovaj problem, a nedosljednost je uzela ozbiljan danak na američkom kredibilitetu. Prethodnik Pompea, Rex Tillerson, zamijenivši novootkrivenu smjelost prekomorskih čelnika za primisao da isti nemaju sluha za Trumpa, najbolji je primjer za to.
Ipak se čini da Mike Pompeo radi nešto bolji posao, iako se i sam nalazi pod pritiskom kod kuće. Njegova emulacija Hoolbrookove shuttle diplomatije u posljednjih nekoliko mjeseci već je privukla mnogo pažnje, a i rezultate se izgleda neće dugo čekati s obzirom da se poruka i strategija sada čita mnogo jasnije nego što je to bio slučaj sa njegovim prethodnicima.
Tags: #DonaldTrump, #SAD, #kriza, #izbori
Comments