U sjeni američke predizborne drame, Kina je uspjela nešto što su mnogi pokušali i što su neki drugi onemogućavali. Na jednom mjestu, u Pekingu, četrnaest palestinskih frakcija potpisalo je sporazum koji će biti važan za daljnje odnose na Bliskom istoku.
Kineska diplomatija, daleko od očiju javnosti, uradila je veliku stvar za Palestinu. Podijeljene Palestince dovela je za jedan sto i omogućila da se dogovore u vlastitom interesu. Ovaj primjer efikasnosti kineske diplomatije na Bliskom istoku potvrda je da dogovor Irana i Saudijske Arabije nije bilo slučajan i da Peking na ovaj dio svijeta gleda drugačije od svojih rivala.
Višednevni pregovori, okončani u utorak, pokazali su spremnost Kine da uradi ono što Zapad neće ili ne može, jer je previše naklonjen Izraelu. Pored toga, Zapad neće da pregovara sa Hamasom jer ga smatra terorističkom grupom, i nakon što su na izborima 2006. godine u Pojasu Gaze pobijedili Fatah, koji dijelom upravlja Zapadnom obalom i vodi međunarodno priznatu vladu.
Zbog toga što Palestinaci nisu mogli postići dogovor, a u čemu je vanjski faktor obilato doprinosio, pregovori o palestinskoj državnosti bili su osuđeni na propast, jer nije moguće priznati nečiju vlast nad nekom teritorijom ukoliko druga sila to efektivno gotovo dva desetljeća osporava. Zbog toga su neki podsticali palestinske podjele, prevashodno sukob Fataha i Hamasa.
Kina je ispravno zaključila, u čemu ju je podržala Rusija, da je prvi korak u formiranju palestinske države palestinsko jedinstvo, a nakon toga pritisak na Izrael od strane međunarodne zajednice da na to pristane. Aktuelna izraelska vlada nedavno je rekla da odbacuje rješenje sa dvije države, jer bi to bila nagrada za terorizam Hamasa. U međunarodnoj areni Kina i Rusija za stavove o Palestini imaju podršku većeg dijela svijeta, što pokušavaju iskoristiti i za svoje interese.
Palestinski dogovor
Čelnik Palestinske uprave Mahmoud Abbas ranije nije bio voljan da se dogovori sa Hamasom. Ipak, to se desilo, a razlog tome jeste Kina, koja je Abbasa srdačno dočekala i proglasila palestinske vlasti za „strateškog partnera“ polovinom prošle godine.
Da je Abbas prepreka palestinskom jedinstvu i sporazumu koji je potpisan u Pekingu, smatra i njegova bivša savjetnica Diana Buttu, koja kaže kako postoji rizik da će 88-godišnji Abbas zanemariti napore pomirenja kao što je to činio u prošlosti, bilo pod pritiskom Izraela i Sjedinjenih Američkih Država da marginalizuje Hamas, ili iz vlastite želje da ostane na vlasti, prenijeli su američki mediji.
Na razgovore u Peking Fatah, kojeg vodi Abbas, poslao je zamjenika Mahmouda Aloula, a delegaciju Hamasa predvodio je njegov politički šef sa sjedištem u Kataru Ismail Haniyeh. Pored njih još dvanaest palestinskih frakcija uzelo je učešće na sastanku, što je također značajno, budući da je u februaru u Moskvi za stolom bilo mjesta samo za Hamas i Fatah.
Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Lin Jian rekao je prošle sedmice da je Kina „dosljedno podržavala palestinske frakcije u postizanju pomirenja i jedinstva kroz dijalog i konsultacije“. On je krajem aprila rekao da su predstavnici Fataha i Hamasa u Pekingu održali „konsultacije o unaprjeđenju unutarpalestinskog pomirenja i za dubinski i iskreni dijalog“.
Slični pregovori proteklih godina održani su u Turskoj, Alžiru, Egiptu i već pomenutoj Rusiji, ali palestinskog pomirenja nije bilo. Tim više kineski uspjeh je značajniji i „Pekinška deklaracija“ je novi momenat u sukobu na Bliskom istoku i daljnji prodor Kine u ovaj dio svijeta.
Šta je dogovoreno?
Osim što je uspjela da palestinske frakcije dovede na jedno mjesto, Kina ih je uspjela privoliti na „sveobuhvatno nacionalno jedinstvo“ pod okriljem Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), na privremenu vladu nacionalnog jedinstva, zatim da krenu s rekonstrukcijom Pojasa Gaze i da što prije organizuju izbore na kojima će se Palestinci odlučiti ko će ih voditi, iako rokovi nisu poznati.
Palestinci su ponovili da traže granice iz 1967. godine, da se „obavezuju na uspostavu nezavisne palestinske države s Jerusalemom kao glavnim gradom“ i da traže „povratak palestinskih izbjeglica u skladu sa Rezolucijom 194“ Ujedinjenih nacija iz 1948. godine. Zatim, frakcije su se složile oko „ujedinjavanja nacionalnih napora“ da se zaustavi genocid u Pojasu Gaze i da se odupru pokušajima protjerivanja Palestinaca sa njihove zemlje, prenijele su agencije.
Iza ovih deklaracija, koje kao da se ne odnose na pakao koji Palestinci preživljavaju u Pojasu Gaze od sedmog oktobra kada je Hamas napao Izrael, krije se upravo formulacija koja se tiče te teritorije. Naime, neki učesnici pregovora rekli su da je poziv na jedinstvo naišao na plodno tlo, jer se Pojas Gaze suočava s ogromnim patnjama. A da bi se okončao sukob u Pojasu Gaze, Izrael traži da Hamas nema nikakvu kontrolu nad tim prostorom. U „Pekinškoj deklaraciji“ jasno stoji da palestinske frakcije prihvataju jedna drugu i da će narednu vlast formirati izborni pobjednik.
Podsjetimo da je Hamas mnogo prije ovoga sastanka rekao da nakon rata ne želi sam vladati Pojasom Gaze, već traži tehnokratsku vladu koja će predstavljati sve palestinske frakcije. Ta bi vlada pripremila izbore u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Pored toga, treba primijetiti da zalaganje Hamasa za granice iz 1967. godine implicira da priznaje postojanje Izraela, što je odbijao još od svojih početaka. I na koncu, Hamas nikada ranije nije bio dio PLO-a.
Izrael je osudio sporazum iz Pekinga. Ministar vanjskih poslova Israel Katz je ponovio stav vlade da niko osim Izraela neće kontrolisati Gazu nakon rata. „Umjesto da odbaci terorizam, Mahmoud Abbas prihvata ubice i silovatelje Hamasa, otkrivajući svoje pravo lice“, rekao je na društvenoj mreži X. „U stvarnosti, to se neće dogoditi jer će Hamasova vladavina biti slomljena, a Abbas će gledati Gazu iz daleka. Izraelska sigurnost će ostati isključivo u rukama Izraela.“
Glasnogovornik američkog State Departmenta Matthew Miller je rekao da „kada je riječ o upravljanju Gazom na kraju sukoba, ne može biti uloge terorističke organizacije“ i dodao da su „jasno stavili do znanja da želimo vidjeti palestinske vlasti“ kao vlast, „ali ne, ne želimo vidjeti ulogu Hamasa“, jer ima „krvi na njegovim rukama“.
Šta želi i šta može Kina?
Nakon potpisivanja „Pekinške deklaracije“, kineski ministar vanjskih Wang Yi je rekao da je „pomirenje interna stvar palestinskih frakcija, ali se u isto vrijeme ne može postići bez podrške međunarodne zajednice.“ Sporazum je nazvao „historijskim trenutkom za oslobođenje Palestine“ i istakao „konsenzus oko uspostavljanja privremene vlade nacionalnog pomirenja koja će upravljati Gazom nakon rata“.
Wang je ponovio podršku Kine „sveobuhvatnom, trajnom i održivom prekidu vatre“ i sazivanju velike „međunarodne mirovne konferencije“ kako bi se radilo na rješenju s dvije države. Ranije je kineski predsjednik Xi Jinping pozvao na „međunarodnu mirovnu konferenciju“ kako bi se okončao rat u Pojasu Gaze.
Iako Kina desetljećima na Palestinu gleda sa simpatijama i traži dvodržavno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba, sporazum iz Pekinga je možda njen maksimum u ovom trenutku. Za daljnje korake Kina treba podršku Sjedinjenih Država i arapskih država. Koliko će to teško biti govori i saopštenje palestinskog Islamskog džihada, Hamasovog saveznika u Pojasu Gaze, koji je poslije sporazuma u Pekingu rekao da „odbacuje bilo koju formulu koja uključuje priznanje Izraela eksplicitno ili implicitno“ i da traži povlačenje priznanja Izraela od strane PLO-a.
Ipak, Kina je ovim sporazumom otvorila vrata daljnjih dogovora između Palestinaca i njihovo jedinstvo stavila u prvi plan. „Ključni ishod (sporazuma) je da je PLO jedini legitimni predstavnik cijelog palestinskog naroda“, rekao je Wang. Tako su Kinezi oživjeli legitimitet tijela kojeg priznaje svijet, dok je istovremeno Hamas tom tijelu dao primat u odlučivanju. Upiranje prstom u Hamas da je jedini krivac što nema dogovora Palestinaca i Izraela sada je još besmislenije.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Comments