Latinoameričke nacije u otporu Trumpu računaju na Kinu

Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump u nekoliko sedmica svog drugog mandata pokazao je interes za mnogim dijelovima svijeta. Po logici stvari američko bliže susjedstvo kotira visoko na listi prioriteta.

Foto: Ilustracija

Još od mandata Baracka Obame američki predsjednici i najviši zvaničnici najavljuju obračun s Kinom. Prema zvaničnim dokumentima Sjedinjenih Američkih Država, odnosno akata njenih predsjednika, koji često kasnije budu kolokvijalno podvedeni pod termin „doktrina“, Kina je jedina država koja se Washingtonu može i hoće suprostaviti širom svijeta na političkom, tehnološkom i ideološkom planu.

Kina to i radi, iako se često čini da izbjegava oštrije sukobe sa Sjedinjenim Državama, dok poziva na mir i saradnju. U teoriji međunarodnih odnosa navodi se da je čest slučaj da najveću silu zamijeni ona iza nje nakon neke vrste okršaja, najčešće rata. Ali Kina, očigledno, ima drugačiji plan i za sada joj dobro ide. Decenijama je siromašna Kina računala na brojnost svoje populacije i jeftinu radnu snagu, da bi se na koncu pretvorila u svjetsku silu sposobnu da parira Sjedinjenim Državama u mnogim oblastima.

Američko dvorište

Već dvije stotine godina u Sjedinjenim Državama drže se „Monroeove doktrine“, prema kojoj će Washington svako miješanje evropskih sila na tlo Sjeverne i Južne Amerike smatrati činom neprijateljstva. Predsjednik James Monroe već tada je crtao geopoličke karte svijeta koji nastaje sa opadanjem moći starih evropskih kolonijalnih sila. Tako su Sjedinjene Države, na različite načine, iz svog „dvorišta“ protjerale Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Španiju, Portugal…

Da Trump i dalje ovaj dio svijeta smatra američkim dvorištem govore i njegovi potezi po ulasku u Bijelu kuću prošlog mjeseca. Ako se pažljivo pogledaju granice teritorija o kojima je govorio, onda nema sumnje da se radi na zaokruživanju prostora koji planira kontrolisati, čak iako se obistine prognoze mnogih da Sjedinjene Države pod Trumpom idu ka svojevrsnoj izolaciji.

Zatražio je Grenland od Danske i Panamski kanal od Paname, ne isključujući upotrebu vojne sile. Zatim jetražio da Kanada postane savezna američka država i kanadskog premijera nazivao guvernerom. Potom je Meksiku, Kolumbiji i Brazilu prijetio različitim sankcijama i carinama, Venecueli od ranije upotrebom sile, a na krajnjem jugu Južne Amerike argentinski predsjednik Javier Milei ne dovodi u sumnju ideju da Washington treba da odlučuju o svemu i da Kina, ili bilo koja druga sila, nema mjesta u tom dijelu svijeta.

Da ta borba traje i da će se zahuktavati potvrdila je prošle sedmice i Kina. Treba primjetiti da je takav istup za zvanični Peking neobičan, ratoboran i direktan. Upravo zbog toga je indikativan.

„Latinska Amerika je dom naroda Latinske Amerike i nije ničije dvorište“, rekao je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi.„Kina podržava zemlje Latinske Amerike u očuvanju suvereniteta, nezavisnosti i nacionalnog dostojanstva i podržava Boliviju u zaštiti svojih legitimnih prava i interesa. Kina će uvijek biti pouzdan prijatelj i partner Latinske Amerike“, rekao je Wang Yi.Izjavu kineskog šefa diplomatije objavilo je ministarstvo na čijem je čelu.

Wang Yi je to rekao u Ujedinjenim nacijama prošle sedmice, na sastanku sa šeficom bolivijske diplomatije. Celinda Sosa Lunda, kao i brojni ljevičari širom Latinske Amerike, upravo to žele čuti – da će njihove države imati kinesku pomoć, posebno u oblasti tehnologije, i da je kinesko tržište otvoreno za njihove proizvode. Tokom skupa u Ujedinjenim nacijama Celinda Sosa Lunda je rekla: „Mi se borimo za tranziciju ka multipolarnom svijetu“.

Ova muzika za uši za vlast u Pekingu i vjetar u jedra za vlast u La Pazu nije bila samo protokolarne prirode. Bolivijska novinska agencija (ABI) ovih dana piše, ne slučajno,odva ranije sklopljena ugovora prema kojima kineski konzorcij CBC, podružnica kompanije CATL, dobija pristup bolivijskim nalazištima litijuma. Bolivija, kao jedna od država sa najvećim rezervama litijuma, ušla je u posao sa kineskom kompanijom CATL, koja je najveći proizvođač litijumskih baterija na svijetu. U istom članku ABI navodi da sličan ugovor s Bolivijom ima i ruska kompanija Uranium One Group, a koje je dio državne korporacije Rosatom. Davanje poslova u važnim oblastima Kini i Rusiji je indikatvino. To pokazuje namjeru Bolivije da nastavi da se opire uticaju Washingtona, što otvara vrata Pekingu i Moskvi da se dalje pozicioniraju u Latinskoj Americi.

U saopštenju kineskog Ministarstva vanjskih poslova, koje je uslijedilo nakon pomenutog sastanka dvaju diplomata, navodi se da je Wang Yi čestitao Boliviji što je postala država partner BRICS-a.

Trump protiv Kine

Wangove izjave nisu namjenje samo ljudima u siromašnoj Boliviji. Peking se obraća Latinskoj Americi, posebno državama na čijem su čelu ljevičari, a koji u proteklom vremenu nisu pristajali na diktate iz Washingtona. To se prije svega odnosi na najmnogoljudnije među njima: Brazil, Meksiko i Kolumbija. U te tri države živi gotovo četristo miliona ljudi, što je više od populacije Sjedinjenih Američkih Država i Kanade zajedno.

Američki državni sekretar Marco Rubio u svojim prvim danima na toj funkciji otputovao je u Panamu kako bi tamošnje vlasti „uvjerio“ da odustanu od saradnje sa Kinom te da se Panamski kanal zaštiti od uticaja kineskih kompanija, odnosno Pekinga. Poslije sastanka sa Rubijom panamski predsjednik Jose Raul Molino je rekao da njegova država neće obnoviti članstvo u kineskoj inicijativi „Pojas i put“ koje je svakako pred istekom prema tom sporazumu.

Srednja Amerika je tako neočekivano došla u fokus svjetske javnosti, a tamošnje uglavnom male i siromašne države u priliku da biraju između dvije velike sile.

Izborom Rubija za državnog sekretara Trump je pokazao koliko mu je stalo do bližeg susjedstva, odnosno do Latinske Amerike. Rubio potiče iz kubanske porodice koja je emigrirala u Sjedinjene Države i španski jezik govori tečno kao engleski. U mandatu američkog senatora on se pokazao kao vrlo oštar protivnik Kube i Kine i svega drugog što ima bilo kakvu, makar i nepreciznu, poveznicu sa komunizmom i ljevicom. Drugim riječima, Rubio ima izgrađen pogledna Latinsku Amerikuu političkom, kulturnom i svakom drugom segmentu.

Interes Rubija za Latinsku Ameriku i Kinu odlično se uklapa u politiku obuzdavanja Pekinga. Po logici stvari ono bi trebalo da vrši na kineskim granicama, ali protekle decenije Peking je ojačao i na američkim granicama. Rubio u obračun s Kinom mora krenuti od američkog susjedstva, nakon što je azijska silatu pronašla jaka uporišta, koristeći činjenicu da decenijama traje pobuna protiv američke hegemonije i da se vlast u mnogim državama često mijenja do te mjere da administracije u potpunosti promijene kurs države. Tako je, na primjer, u Argentini i Brazilu u petnaesetak godina više puta mijenjena vlast koja je za i protiv savezničkih veza sa Washingtonom ili Pekingom.

Kineski poslovi

Navedimo da je Kina najveći trgovinski partner Južne Amerike i da je tamo prisutna u svim oblastima ekonomije. Kineske investicije širom Latinske Amerike sežu od najjednostavnijih trgovačkih poslova, preko izgradnje brodskih luka, puteva i željeznica, pa sve do ulaganja u sektore komunikacije, energetike i rijetkih metala. Posljednih decenija u tom dijelu svijeta prodaje se i kinesko oružje, a i broj kineske dijaspore stalno raste. Tako su kineske državne kompanije postale veliki investitor u „američko dvorište“, stvarajući nelagodu u Washingtonu.

Američki predsjednik Joseph Biden označio je Kinu kao „strateškog konkurenta“ u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, ali nije se detaljnije bavio regijom. Njegov mandat bio je obilježen ruskom agresijom na Ukrajinu, pa mu je susjedstvo ostajalo ispod radara, što je Kina iskoristila.

Ali ako ukrajinski rat ide prema svom kraju, dok se Washington sprema za obračun s Kinom, onda bi se Trump mogao baviti najbližim susjedstvom. Zato njegov agresivni nastup u odnosu sa Meksikom i Kolumbijom ne čudi, jer želi pokazati spremnost na okršaj u cilju potiskivanja Kine.

Međutim, to neće biti jednostavno. Rast kineskog uticaja u Latinskoj Americi je bio munjevit. Tek od kineskog ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju 2001. godine Peking se ozbiljno okreće ka ovom dijelu svijeta. Do tada bilo je mnogo država koje su priznavale Tajvan. U godinama koje su uslijedile broj takvih država sveo se na Belize, Gvatemalu, Paragvaj i Haiti, uz karipske države Saint Kitts i Nevis, Sveta Lucija i Saint Vincent i Grenadini. Honduras je zadnja država koja se 2023. godine odrekla veza sa Tajvanom u korist Pekinga, nakon što su iz Kine obećane investicije koje odmetnuto kinesko ostrvo nije moglo pružiti.

Koliko je Kina od tada uložila u ovaj dio svijeta pokazuje i sljedeći podatak. Na početku ovoga stoljeća manje od dva posto izvoza iz Latinske Amerike išlo je u Kinu, a sada su ti brojevi za mnoge države više desetina puta veći. Prema podacima kineske vlade, Latinska Amerika i Kina su imale trgovinsku razmjenu vrijednu 450 milijardi dolara. Procjene govore da bi u narednih godina obim trgovine mogao porasti na 700 milijardi dolara.

Po Kinu je posebno povoljan i „kvalitet“ ove razmjene. Iz Latinske Amerike Kina uvozi soju, povrće, voće, životinjske prizvode, naftu, bakar i sirovine koje prerađuje, a u suprotnom smjeru šalje gotove proizvode svih vrsta. Koliko su ti odnosi jaki govori i to da je desetak država u ovom dijelu svijeta odlučilo da koristi 5G tehnologiju kineskog proizvođača Huawei, uprkos američkim prijetnjama sankcijama. Podsjetimo, Trump je tu kompaniju sankcionisao u svom prvom mandatu.

Okršaj sa Washingtonom

Kina svojim kreditima doslovno spašava neke vlade. Tako je, na primjer, Kina dala Venecueli, koja je pod žestokim američkim sankcijama, desetine milijardi dolara kredita, a koje ta latinoamerička država otplaćuje, uglavnom, naftom. I druge države u ovom dijelu svijeta uzimaju kineske kredite. Procjenuje se da je od 2005. godine cifra narasla na 120 milijardi dolara.

U Latinskoj Americi Kina ima baze za istraživanje svemira i satelitske zemaljske stanice. U Argentini je najveća kineska baza, a zemaljske stanicesu u Venceuli, Boliviji, Čileu, Brazilu…

Kina je u ovom dijelu nudi sve ono što osim Sjedinjenih Država niti jedna država ne može ponuditi. Najnaprednije tehnologije, medicinske uređaje, letjelice, brodove, vozila, vještačku inteligenciju, velike infrastrukturne projekte, naoružanje…, pa čak i ideologiju. Tako su Kuba, Nikaragva i Venecuela, po potrebi i Bolivija i neki pokreti, zagledani u Peking kao što su komunističke vlasti širom svijeta bile zagledane u Moskvu od kraja Drugog svjetskog rata do sloma SSSR-a.

Da je Kini ovaj dio svijeta jako važan pokazuje i podatak da je regiju aktuelni predsjednik Xi Jinping posjetio najmanje pet puta od kada je došao na to mjesto 2013. godine. Malo je drugih regija u svijetu koje se mogu pohvaliti tolikim brojem posjeta kineskog predsjednika.

Kina je pravilno procijenila da ovaj dio svijeta odlična prilika za daljnju ekspanziju. Pored toga što zalazi u „američko dvorište“, a što kao takvo od prošle sedmice i zvanično osporava, Kina dobija veliko tržište, sirovine i razna prirodna bogatstva kojim Latinska Amerika obiluje. Ako se tome doda da Washingtonu mnogi u Latinskoj Americi decenijama pružaju otpor i onda kada im Kina ne pruža nikakvu podršku, onda plan kineskog djelovanja postaje jasniji i jednostavniji.

Trumpova administracija će se posvetiti obračunu sa Kinom, a Sjeverna, Srednja i Južna Amerika biće važno bojno polje. Desetine država mogle bi doći pod udar američkih sankcija, koje su postale važan Trumpov vanjskopolitički alat. Neke od njih su već pod sankcijama i nisu se odrekle Kine, jer onda kada im je Washington zatvorio vrata saradnje Peking ih je posljedično širom otvorio.

Tekst je ranije objavljen na portalu PISJournal.net.

---