Marine Le Pen i presuda: Politička kriza koju Zapad još uvijek ne može da riješi

Zadnji dan proteklog mjeseca ostaje važan u historiji moderne Francuske – Marine Le Pen, liderka opozicije osuđena je, uz zabranu kandidovanja na izborima. Ipak, to je samo dio jedne šire priče.

Foto: Marine Le Pen

Zapad od sloma SSSR-a prolazi kroz promjene. Ulaskom Donalda Trumpa u politiku te promjene se ubrzavaju i na scenu vraćaju neke epizode iz historije Zapada, često u nekom drugom obliku. Dobar primjer tih promjena jeste Marine Le Pen, odnosno njen otac Jean-Marie Luis Le Pen, koji je osnovao stranku, koju je kćer za par godina promijenila do neprepoznatljivosti.

Osnivač stranke Nacionalni front Jean-Marie Luis Le Pen bio je klasični ekstremni desničar, čovjek kome je bila prihvatljiva i politika Adolfa Hitlera, a kome su gotovo po automatizmu bili neprijatelji francuski jevrejski i muslimanski sugrađani. Le Pen je zbog toga godinama bio najgore lice francuske politike, neko koga je ostatak političke scene spriječavao da dođe na vlast. Najveće stranke u Francuskoj su to uspješno radile, jer bi se naprosto udružili protiv njega i njegove stranke svaki put kada je to bilo potrebno.Od 2002. godine, kada je Jean-Marie Le Penimao šansu da pobijedi na izborima, francuski establišment odgovara onim što se naziva „republikanski front“.

Ali, Nacionalni front se mijenja. Na čelo stranke dolazi Marine Le Pen i iz stranke izbacuje svog oca, da bi na koncu promijenila ime stranke u Nacionalno okupljanje (RN). Marine Le Pen mijenja politiku svog oca i osnivača stranke – sada neprijatelji nisu Jevreji.Neprijatelji su, uglavnom, samo muslimani. Zatim, neprijatelji su svi oni koji ne misle kao ona, iako se njeni stavovi nekada poplapaju sa njihovim. U konačnici, svi su prihvatljivi ako će to RN dovesti na vlast.

Na čelo rebrendirane stranke 2022. godine dovodi mladog Jordana Bardellu, koji je tada bio u ljubavnoj vezi sa kćerkom njene sestre, odnosno unukom osnivača stranke. A onda Bardella pravi novi pomak ka centru, što je novo rebrendiranje stranke. Po njemu, svako može biti Francuz ako prihvati francusku kulturu i tradiciju, odnosno tvrdi da se Francuz postaje činom vlastite želje. To pokazuje i svojim primjerom. Jordan Bardella potiče od oca Francuza i majke iz Torina – kćerke alžirskog radnika u tom talijanskom gradu.

Kada je front postao okupljanje

Iako vlast u Nacionalnom okupljanu ostaje u krugu porodice, stranka seiznutra mijenja. U desetak godina Marine Le Pen je oko sebe okupila sve one koji su nezadovoljni politikom službenog Pariza i programima etabliranih stranaka. Le Pen i njena stranka postaju pokret nezadovoljnih, koji znaju šta neće, ali rijetko kada konzistentno definišu cjelokupnu sliku onoga šta hoće. Stvar postaje još apsurdnija ako se postavi pitanje na koji način žele da izvedu to što govore.

Ali, krize koje pogađaju Francusku, RN-u daju snagu. Nepopularna reforma penzionog sistema koju je provela vlada predsjednika Emmanuela Macrona, ilegalne migracije i narušena sigurnost na ulicama, povećano izdvajanje za vojsku i pomoć Ukrajini, usporavanje ekonomskog razvoja i rast cijena roba i usluga, smanjena izdvajanja za zdravstvo i školstvo…, samo su neke od tema na kojima je RN ojačao.

Dok se na ljevici javljaju raznestranke, na desnici RNdominira.RN u proteklim godinama okuplja desničare, tradicionaliste, euroskeptike, poljoprivrednike, vjernike, stare republikance, slabo plaćene radnike, one koji žele ostanak Francuske u Evropskoj uniji pod određenim uslovima, podržavatelje ruskog predsjednika Vladimira Putina i od skora one koji Trumpa vide kao lidera budućnosti. Saveznici RN-a, barem deklarativno, su svi oni koji su u određenom trenutku protiv neke politike.

Iako to sve nekada zvuči kao nespojivo, to se ipak dešava, jer se Francuska i Zapad nalaze na prekretnici, u vremenu kada se politike redefinišu, a nove stranke potiskuju tradicionalne.

RN je na izborima prošle godine bio četvrti po snazi nakon drugog kruga parlamentarnih izbora, dok je u prvom krugu bila pojedinačno najjača stranka sa gotovo trideset posto podrške. Bardellu su mediji opisali kao „nacionalistu novog tipa“. Stranka je dobila preko deset miliona glasova.

Marine Le Pen ne sjedi skrštenih ruku. Ona je stvarni lider stranke i njeno zaštitno lice, vođa iz sjene koja koristi vještine medijskog nastupa mladog Bardelle.Ona vuče strateške poteze u stranci, usmjeravajući je politički i ideološki i često je sinonim za stranku. Presuda protiv nje rezultat je takvog djelovanja, jer je uzrok za osuđujuću kaznu njena želja da ojačana i sa proširenom glasačkom bazom izađe na predstojeće predsjedničke izbore.

Presuda kriminalu ili eliminacija političarke?

Ni Francuska nije pošteđena toga da se osuđeni političar predstavi kao žrtva sistema, da pokuša presudu protiv sebe pokazati kao dio političke zavjere. Neki procesi u svijetu, koji se često spomenu svi zajedno kada se dese ovakve situacije, možda jesu dio političke zavjere. Oni koji stoje iza Marine Le Pen ovih dana pominju slučaj iz Rumunije, gdje je sud sa glasačkog listića izbacio Călina Georgescua, nakon što je odnio pobjedu u prvom krugu poništenih predsjedničkih izbora.

Ali presuda protiv Le Pen nijezavjera, jer se radi o konkretnom slučaju sa konkretnim dokazima. Ona je, prema ocjeni mnogih neutralnih posmatrača prilika u Francuskoj, prekršila zakon države u koju se kune.Naime, optužnica je teretila Le Peni 24 člana stranke Nacionalno okupljanje da su preusmjerili okočetiri miliona eura, koje su legalno dobili u Evropskom parlamentu, za plaćanje stranačkog osoblja za rad u Francuskoj. U nekoliko godina, prema presudi, Marine Le Pen je lično pronevjerila 474 hiljade eura dok je bila europarlamentarka.

Zakoni jasno kažu da stranke novac iz Evropskog parlamenta mogu koristiti samo za finansiranje svojih aktivnosti na tom nivou. Propis je zamišljen tako da se novac Evropske unije koristi samo za ono što se odnosi na taj nivo vlasti. U protivnom, neke stranke, posebno one u siromašnijim državama Evropske unije, mogle bi evropskim novcem finansirati svoje kampanje na nacionalnim izborima i tako steći prednost u odnosu na ostale.

Sud je presudio da je Le Pen kriva za pronevjeru novca i dobila je zabranu kandidovanja na javne funkcije u trajanju od pet godina te je osuđena na četiri godine zatvora, od čega su dvije godine uslovne kazne. Zatim, Le Pen mora platiti stotinu hiljada eura kazne. Le Pen je najavila žalbu na presudu i rekla da će se boriti legalnim putem protiv ovakve presude.

Jučer je svoj slučaj usporedila sa Martinom Lutherom Kingom, koji se u Sjedinjenim Američkim Državama borio protiv rasne segregacije prije oko pola vijeka. „Naša će borba biti miroljubiva i demokratska borba. Za primjer uzimamo Martina Luthera Kinga koji je branio građanska prava jer su danas u pitanju građanska prava Francuza“, rekla je Marine Le Pen.

Nekoliko dana ranije, slučaj tog američkog američkog baptističkog svećenika, aktiviste i političara, ubijenog u Memphisu 4. aprila 1968. godine, spominjali su i saradnici Marine Le Pen.

Le Pen i njene pristalice su oštro reagovale na presudu, tvrdeći da se radi o političkom obračunu, krizi demokratije, napadu na slobodu političkog djelovanja…, odbijajući i pomisao da postoje propisi koji mogu ograničavati djelovanje političkih elita i da je ova političarka počinila kazneno djelo.

Svima njima, čini se, teže pada dio presude koji se odnosi na zabranu kandidovanja na predstoječim predsjedničkim izborima 2027. godine. Prema anketama, Marine Le Pen je imala najviše šansi da pobijedi na ovim izborima.

Zapad u nastajanju?

Le Pen i pristalice RN-a nisu bili jedini koji su izrazili negodovanje zbog ovakve presude. Podršku osuđenici dali su iz Kremlja i Bijele kuće. Posebno brojne osude došle su iz Sjedinjenih Američkih Država i kao do sada u sličnim prilikama najglasniji su bili potpredsjednik JD Vance i najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk.

„Kada radikalna ljevica ne može pobijediti na demokratskim izborima, zloupotrijebi pravosudni sistem kako bi zatvarala svoje protivnike“, napisao je Musk na svojoj društvenoj mreži X i dodao: „To im je standardni obrazac širom svijeta.“

Ipak, Musk nije upravu, barem u onom dijelu kada se govori kome to francuski sudovi presuđuju. Uglavnom zbog korupcije i pronevjera javnih sredstava u Francuskoj su suđeni i premijer Alain Juppé 2004. godine, ministar budžeta Jérôme Cahuzac 2016. godine, bivši predsjednički kandidat François Fillon 2020. godine, bivši predsjednik Nicolas Sarkozy 2021. godine, bivši predsjednik Jacques Chirac 2011. godine, bivši ministar unutrašnjih poslova Claude Guéant 2015. godine i mnogi drugi. Dakle, suđeno je političarima svih ideoloških boja, uključujući bivše predsjednike države.

Sadašnja opozicija, među kojom je i Nacionalno okupljanje, godinama poručuju aktuelnom predsjedniku Macronu da će i on jednog dana morati izaći pred sud i odgovarati za brojna (ne)djela koja mu stavljaju na teret.

Dakle, sistem koji je na Zapadu u najvećoj mjeri uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata još uvijek vrši svoju funkciju. Tamo su često, još uvijek, sudovi jači od pojedinaca i zakoni važe za sve, iako postoje brojni propusti.

Upravo ti propusti su izgovor grupi političara na Zapadu da postojeći okvir se mora mijenjati u skladu sa demokratijom kako je oni razumiju. Na posljednjim američkim predsjedničkim izborima čuli smo više puta da je demokratija ono što većina izglasa. Dio tog narativa je Trumpova odluka da „isuši močvaru“, odnosno da reformiše državne institucije na način da se otpusti svako ko se ne pokori novom vođi. Musk je dobio odsjek u vladi koji se bavi ovim pitanjem, dok sindikati radnika i radnici pojedinačno na sudovima traže svoja prava nakon što su ekspresno otpušteni.

Sudovi su, izgleda, jedina prepreka da nova desnica zamišljeno ostvari. Ovih dana svjedočimo slučajevima iz američke države Wisconsin gdje je na izborima bio popunjavan Vrhovni sud. Musk je agitovao za Trumpovog kandidata i biračima davao po milion dolara nagrade ako glasaju za čovjeka koji je po volji vlasti u Washingtonu.

Otpor establišmenta

Žilavost postojećeg sistema se pokazao i na tim izborima, jer je pobijedio kandidat kojeg Trump i Musk nisu podržavali.Ali nova desnica ne staje.

Nakon što su u prvom Trumpovom mandatu bili na meti međunarodni ugovori i međunarodno pravo, sada su sudovi i u budućnosti sam američki Ustav. Trump je krajem prošlog mjeseca rekao da se želi kandidovati za treći predsjednički mandati, iako mu to Ustav ne dozvoljava. „Ne, ne šalim se. Ne šalim se“, rekao je Trump. „No prerano je da razmišljam o tome“, poručio je. „Postoje metode pomoću kojih to možete učiniti, kao što znate“.

Američki senator Bernie Sanders kaže da je u Sjedinjenim Američkim Državama „oligarhija“ u usponu i da prijeti da srušti američku demokratiju. „Pokušavam razjasniti ljudima u cijelom svijetu i u cijeloj našoj zemlji da američki narod neće sjediti prekriženih ruku i dopustiti Trumpu da uspostavi oligarhijski oblik vlasti u kojem Musk i drugi milijarderi vode našu vladu“, rekao je Sanders tokom intervjua dok je obilazio Sjedinjene Države, u namjeri da probudi masu koja bi ga podržala.

„Nećemo sjediti prekriženih ruku i dopustiti mu da formira autoritarni oblik društva, potkopavajući Ustav, slobodu govora, slobodu okupljanja i poništavajući ono što su oci utemeljitelji ove zemlje učinili 1790-ih, podjelu vlasti, osiguravajući da nIko nema vanrednu količinu moći, a to je upravo ono što Trump pokušava učiniti“, rekao je Sanders.

Da li će Sanders i saborci biti uspješni ostaje da se vidi, jer je to borba koja će trajati godinama. U međuvremenu, isti profil političara stoji iza Marine Le Pen, ili bilo koje desničarske figure u moćnim državama Zapada. Njihov cilj je poraziti ono što zovu ljevica, iako to ona nije decenijama, jer je njen fokus na svemu osim na pravima radničke klase.

U francuskom slučaju nova runda okršaja je žalbeni postupak na suđenju Marine Le Pen, a onda i predsjednički izbori 2027. godine.Čak i ako Le Pen bude pravosnažno osuđena to ne znači da neće moći podržati nekog kandidata. Oni koji smatraju da je ovim suđenjem Le Pen postala žrtva, kažu da je presuda protiv nje najbolji način da njoj blizak kandidat pobijedi na izborima i postane novi predsjednik Francuske, a RN da formira novu vladu.

Nakon suđenja? Možda novo rebrendiranje stranke koja okuplja nezadovoljne Francuze raznih ideoloških uvjerenja. Ako je Martin Luther King od jučer inspiracija bogatoj Marine Le Pen, zašto ne bi njena stranka postala prihvatljiva onima koji su je do jučer odbacivali? Donald Trump je u razmaku od osam godina pokazao da je moguće da najveći neprijatelji postanu podrška. To je bila cijena koju je platio da bi postao prihvatljiv većini u političkom establišmentu i američkom društvu.

Tekst je ranije objavljivan na portalu PISjournal.net.