Na (ne)zadovoljstvo saveznika: Rubio poručuje da Trump želi drugačiji i mnogo jači NATO

Posljednjih dana fokus javnosti je na predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Donaldu Trumpu, dok se bavi ekonomskim temama. Za to vrijeme, državni sekretar Marco Rubio bavi se temama koje zanimaju evropske saveznike – sigurnost pod američkim vojnim kišobranom.

Foto: Trump i Rubio

Donald Trump je danima udarna vijest u gotovo svim svjetskim medijima. Odluka da uvede carine na uvoz u Sjedinjene Države iz gotovo svih država, potresa svjetske berze i tržišta.

U sjeni Trumpovih carina prolaze aktivnosti državnog sekretara Marca Rubija. Nakon što se u prvim sedmicama svog mandata bivši senator bavio, uglavnom, bližim američkim susjedstvom, odnosno Srednjom i Južnom Amerikom koje odlično poznaje i razumije, Rubio je konačno preletio Atlantski okean i došao u grad u kome su smještene neke od najvažnijih institucija u Evropi.

Naime, prošle sedmice Rubio je došao u Brisel u dvodnevnu posjetu. Razlog posjete bio je sastanak ministara vanjskih poslova država članica NATO-a, na kojem je učestvovao prvi put. Na njemu je Rubio, čije su imenovanje sa radošću prihvatili mnogi izvan Sjedinjenih Država jer predstavlja poznati kurs politike Washingtona, rekao ono što su željeli čuti svi oni koji žele da NATO opstane.

Tvrda moć

Iz sjedišta NATO-a, u obraćanju nakon sastanka s generalnim sekretarom Markom Rutteom, Rubio je govorio precizno i potvrdio Trumpovu namjeru da Sjedinjene Države žele ostati u ovom vojnom savezu. Uslov za ostanak u savezu je, poručio je Rubio, da sve članice povećaju izdvajanja za odbranu na najmanje pet posto svog bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Nakon ove izjave nije bilo euforije u mnogim evropskim državama. Famoznih dva posto BDP-a, koji je do sada važio za sve članice saveza, sada je pet posto. To znači da će članice morati izdvajati za svoju i kolektivnu odbranu još više novca. Neke od njih, na primjer, Poljska, nemaju primjedbi, jer su to i predlagali, ali neke druge države nisu sretne da čuju ovakve poruke iz Washingtona.

Ipak, te države ne mogu reći da su iznenađene ovakvim stavom Amerikanaca. U svom prvom mandatu Trump je tražio od saveznika da ispune svoje obaveze iz članstva u NATO-u, a onda je administracija Josepha Bidena američkim oružjem do zuba naoružala neke države istočne Evrope. To je jasan kontinuitet jedne politike koja je davno osmišljena.

Rubio se, tokom pomenutog obraćanja u Briselu, ponašao onako kako se naviklo od američkih republikanskih zvaničnika – bilo kakvoj ideologiji i politici potrebna je fizička sila, unaprijed odbacujući primjedbe da nema novca za odbranu. To je poruka onima koji govore o vrijednostima i pri tome zanemaruju da odbrana svojih pozicija zahtijeva moć da se zamišljeno provede.

„Svi imamo svoje domaće potrebe, ali mi smo prioritet dali odbrani zbog uloge koju imamo u svijetu. I želimo od naših partnera da urade isto. Razumijem da neki možda ne žele da odustanu od politika socijalne sigurnosti, ali nas rat u srcu Evrope u posljednjih nekoliko godina podsjeća da je tvrda moć i dalje neophodna kao sredstvo odvraćanja“, rekao je Rubio.

Iz ove poruke, koja u središte stavlja tvrdu moć – u ovom slučaju vojsku, vidi se želja Washingtona da se Evropa reformiše i da na listi njenih prioriteta bude odbrana. Rubio je poručio da Washington neće sam nositi teret odbrane, dok Trump poduzima opsežne reforme u Sjedinjenim Državama.

Evropski doprinos

„Sjedinjene Države su NATO, Sjedinjene Države su aktivne u NATO-u kao što su uvijek i bile. Vidim histeriju u globalnim medijima i u nekim medijima u SAD-u (u vezi sa eventualnim izlaskom SAD iz alijanse), ali je predsjednik Trump jasno rekao da podržava NATO i da ćemo ostati u NATO-u“, poručio je Rubio. Prethodno, uoči sastanka sa Rutteom u četiri oka, Rubio je poručio da Washington želi da NATO bude „snažniji i više održiv“ i da je jedini način da se to postigne da evropski saveznici „imaju više sposobnosti“.

Ovome stavu Rubija obradovali su se oni koji žele da NATO opstane, posebno oni koji se nalaze na granicama Rusije i oni koji žele da se Ukrajina odupre agresiji. Iz ovog naizgled jednostavnog plana da sve države članice NATO-a odvoje više novca za odbranu, proizilazi da će Ukrajina, ili sve države koje se nađu u sličnoj situaciji, imati pomoć ako im je potrebna. Sjetimo se početka ruske agresije na Ukrajinu. Mnogo evropskih država nije moglo pomoći Kijevu, jer su njihove vojske bile u katastrofalnom stanju i nisu imali oružja i oruđa ni za vlastite potrebe.

Washington saveznicima poručuje da je vrijeme besplatnog oslanjanja na američku vojsku prošlost i da moraju izdvajati više novca za odbranu. Rubio kaže da zna da to nije moguće odmah i da „niko ne očekuje da će neko to moći da uradi za godinu ili dvije“, ali da „put ka tome mora biti realan“.

„Ako su prijetnje tako strašne kao što mislimo da jesu, moramo da imamo sposobnost da im se suprotstavimo. To je poruka i predsjednika Trumpa. On nije protiv NATO-a, on je samo protiv NATO-a koji nema sposobnost da ispuni obaveze koje Sjevernoatlantski ugovor nameće svakoj članici“, poručio je Rubio (ne)prijateljima.

Rubio je tako u par rečenica, koje je uputio javnosti u Evropi, poručio da će NATO-a biti onoliko koliko ga članice žele. Da su naredne godine odlučujuće za budućnost NATO-a potvrđuju i navodi da američka vojska vrši povlačenje iz baza u Evropi. Drugim riječima, prije nego odu posljednji američki vojnici, Evropljani imaju šansu da popune prazna mjesta i sačuvaju važnog saveznika.

To je jasna poruka i Rusiji koja je zainteresovana strana u ovom slučaju. Ukoliko Evropljani budu slijedili Amerikance, onda će NATO biti jači. U protivnom, otvara se mogućnost za približavanje Rusije i Sjedinjenih Država. Istovremeno, jačanje veza Washingtona i Moskve može da ne utiče na sigurnost Evrope, ako se članice NATO-a naoružaju i ojačaju svoju odbranu.

Evropljani su na potezu. Amerikanci žele savezništvo i NATO, ali traže od Evropljana da ponesu dio tereta. Ova poruka Rubija došla je u vremenu kada se u Evropi raspravlja o osnivanju „evropske vojske“ izvan NATO-a, što se sigurno ne sviđa Sjedinjenim Državama.

Evropske države ulaze u ta dva paralelna plana, koja znače da moraju više izdvajati za vojsku. Da su krenuli tim putem govore sve češća „upozorenja“ građanima da je Evropa na pragu rata i da se spreme na sve scenarije. U slučaju vlasti taj scenarij je izdvajanje više novca za odbranu i shodno tome biće ga manje za druge namjene.

Tekst je ranije objavljivan na portalu nap.ba

---