Od 9. do 11 jula u Washingtonu je održan samit lidera NATO-a, na kome su, pored obilježavanja 75. godišnjice ove alijanse, donesene odluke koje bi mogle oblikovati političku i ekonomsku svakodnevnicu Zapada, Rusije, Kine i dijelova svijeta u kojima se interesi tih sila sudaraju.
Foto: Lideri država članica NATO-a na samitu u Washingtonu
Lideri NATO-a i saveznici skupili su se ove sedmice u Washingtonu, gdje je ovaj savez zamišljen i osnovan. Okupljanje je došlo pred novembarske izbore u Sjedinjenim Američkim Državama, na kojima bi Donald Trump mogao pobijediti. Kijev se posebno brine za ishod ovih izbora, nakon što su ishodi izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj bili povoljni za njegove planove.
Generalnom sekretaru NATO-a Jensu Stoltenbergu ovo je bio posljedni samit prije nego što funkciju preuzme bivši nizozemski premijer Mark Rutte. Sve ono što je dogovoreno na samitu, unutar alijanse i između članica i drugih država, ukazuje da je Stoltenberg imao pune ruke posla. Teško je sve i pobrojati šta je „stavljeno na papir“ na ovom samitu, odnosno na njegovim marginama, ili paralelno sa njegovim trajanjem. Navedimo samo neke od tih dogovora.
NATO je naručio raketne sisteme Stinger za 700 miliona dolara, Norveška će Ukrajini dati šest aviona F-16, više članica će pomoći ukrajinsku protivvazdušnu odbranu sa 93 miliona dolara, SAD će Kijevu dati vojnu pomoć vrijednu 225 miliona dolara, Švedska Kijevu daje dva aviona za osmatranje, SAD će pojačati prisustvo u Poljskoj i Rumuniji sa sistemima protivvazdušne odbrane, a u Njemačkoj će rasporediti rakete dugog dometa. NATO će otvoriti predstavništvo u Jordanu, usvojena je strategija o vještačkoj inteligenciji i cyber sigurnosti, dogovoreno je jačanje vojne industrije članica, London je dao dozvolu Kijevu da njegovim oružjem može gađati mete u Rusiji, a Francuska, Njemačka, Italija i Poljska dogovorile su razvoj krstarećeg projektila dugog dometa. Grčka, Bugarska i Rumunija potpisale su sporazum o brzom prekograničnom kretanju trupa i oružja, Kijev će dobiti četrdeset milijardi dolara pomoći...
Rusija i Ukrajina
Navedeno govori o odlučnosti NATO-a i američke administracije da se očuva jedinstvo alijanse i da se pomogne Kijevu da pobijedi u ratu protiv Rusije. To je posebno važno ako se Trump vrati u Bijelu kući i odluči da hrani američki izolacionizam nauštrb evropskih saveznika.
Članice NATO-a su pokazale da su spremne na konfrontaciju. Raspoređivanje američkih raketa i presretača u Njemačkoj i Poljskoj jedan je od dokaza odlučnosti Zapada. Rusija će na ovakav potez odgovoriti, što će značiti dodatno gomilanje oružja u Evropi, uključujući ona najnaprednija i najrazornija. Prethodno je Rusija u Bjelorusiji rasporedila taktičko nuklearno oružje.
Pored toga, Rusija će se suočiti sa novim modernim oružjem koji će Ukrajinici dobiti, u skladu sa porukom Zapada da Kijev ne smije izgubiti rat. To je samo nastavak trenda koji je polovinom ove godine postao očit kada je Kijev dobio odobrenje da može gađati mete u Rusiji.
Mjesecima prije samita kao glavna tema najavljivala se Ukrajina, odnosno mogućnost da će ova država postati članica saveza. Naravno, to nije realno sve dok su u Ukrajini ruske trupe, ali je jasno poručeno da nije pitanje da li će, već kada će se to desiti. Američki državni sekretar Antony Blinken poručio je da je Ukrajina „nepovratno“ na putu članstva i da će se to desiti čim se rat okonča. U novembru Stoltenberg je poručio da je „Ukrajina bliža NATO-u nego ikada do sada“.
Ipak, Ukrajina može biti zadovoljna samitom, jer će njena vojska dobiti obuku i potrebnu opremu. Ranije je dogovoreno da će NATO koordinisati isporuku pomoći Ukrajini, a brojni bilateralni sporazumi koje je Kijev potpisao dodatno ojačavaju njegovu vojsku. Do sada je preko dvadeset država sa Ukrajinom potpisalo takav sporazum. Suštinski, to je bilo dio onoga što je započeto na prošlogodišnjem samitu NATO-a iz Vilnijusa.
Opomena Kini
Odluke koje su vezane za Ukrajinu, Rusiju i djelovanje u Evropi bile su očekivane i slijede kurs koji je NATO zauzeo od početka ruske agresije na Ukrajinu, a pod izgovorom da želi spriječiti da ta država postane dio najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu.
Ali jedna druga odluka NATO-a poprilično je iznenađenje za mnoge, iako je suštinski navođenje vode na mlin i Trumpovoj i Bidenovoj politici obuzdavanja Kine. U deklaraciji sa samita Kina je opisana kao „odlučujući pokretač“ ruske vojne mašinerije, jer Moskvi ustupa „opremu dvostruke namjene“. Suštinski, to je upozorenje Pekingu da je NATO spreman na druge poteze, odnosno da bi članice mogle razmisliti o daljnjoj saradnji u namjeri da spriječe Peking da pomaže Rusiji.
„Kao što svi znamo, Kina nije kreator krize u Ukrajini“, rekao je glasnogovornik kineske misije pri Evropskoj uniji. „Deklaracija NATO samita u Washingtonu puna je hladnoratovskog mentaliteta i ratoborne retorike, a sadržaj vezan uz Kinu pun je provokacija, laži, huškanja i kleveta“, dodao je. A glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova rekao je: „Čvrsto se protivimo tome da NATO djeluje izvan svoje misije kao regionalnog odbrambenog saveza, da se ubacuje u azijsko-pacifičku regiju kako bi potaknuo sukob i suparništvo i narušio prosperitet i stabilnost u ovoj regiji.“
U zaštiti kineskih pozicija pridružila se i Mađarska, čiji je ministar vanjskih poslova Peter Szijjártó rekao da njegova zemlja neće tolerisati da NATO postane „antikineski“ blok. Mađarska je sklopila vrijedne ekonomske sporazume sa Kinom, pa ovako suštinski pokušava zaštititi svoje interese i indirektno poručuje kakve bi mjere protiv Pekinga mogao poduzeti Zapad.
Međutim, ponašanje Kine u Južnom kineskom moru glavni je uzrok pozivanja NATO-a u regiju Indo-pacifika. Na samit su došli lideri Japana, Australije, Novog Zelanda i Južne Koreje kako bi još jednom pokazali da ih strah od kineskih aspiracija gura pod američki kišobran, koji ih jedini može spasiti od narastajuće moći Pekinga.
Nova željezna zavjesa
Ruska agresija na Ukrajinu traje gotovo trideset mjeseci i paralelno stvara novu željeznu zavjesu u Evropi. Pitanje je gdje će ta zavjesa biti postavljena, a odgovor zavisi od odnosa snaga na ratištu u Ukrajini. Ali kada oružje utihne ostaće mnoštvo prepreka koje će dugo razdvajati Rusiju i ostatak kontinenta.
Rat na istoku Evrope i u Pojasu Gaze usporio je američke stratege da se posvete Kini, a što je najavljivao Barack Obama, poručujući Evropljanima i saveznicima da se spreme za taj scenarij. Bez rata u Ukrajini američko vojno prisustvo u Evropi bilo bi smanjeno, ali „specijalnom vojnom operacijom“ Kremlj je naveo kontinent da se ujedini, više ulaže u vojsku i izoluje Rusiju.
Poruka Kini sa samita upravo se tiče nove željezne zavjese, odnosno pitanja na kojoj strani Peking želi biti. Silne sankcije koje je Zapad uveo Rusiji pokidale su ekonomske veze. Poruka Kini da je ona ta koja je zaslužna da ruska vojska i dalje ratuje u Ukrajini jeste upozorenje da bi Zapad mogao početi snažnije sankcionisati Peking, što je počeo Trump, a Biden nastavio.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Comments