Njemačka bira novu vladu i odlučuje o kvalitetu odnosa sa Washingtonom

Njemačka u nedjelju izlazi na vjerovatno najvažnije i najneizvjesnije izbore u ovom stoljeću, jer nikada ranije nije se desilo da jedna stranka ima dobre šanse da promijeni postojeći sistem i da za to dobije podršku najveće svjetske sile.

Foto: Alice Weidel

Njemačka u nedjelju izlazi na vjerovatno najvažnije i najneizvjesnije izbore u ovom stoljeću, jer nikada ranije nije se desilo da jedna stranka ima dobre šanse da promijeni postojeći sistem i da za to dobije podršku najveće svjetske sile.

Sjedinjene Američke Države imaju ogroman uticaj na politiku Njemačke od kraja Drugog svjetskog rata zahvaljujući i tome što su tamo brojne američke vojne baze. Pored toga, ono što se naziva američka „mehka moć“ (soft power) više od sedamdeset godina nije dovodena u pitanje u državi koja ima dugu i prebogatu historiju vlastite političke i socijalne misli.

Njemačka snažno zagledana u Washington, posebno aktuelna vlada u administraciju Josepha Bidena, od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću je u šoku. Sadašnja administracija smatra da Berlin vodi pogrešnu politiku. Američki potpredsjednik JD Vance kaže da Njemačku uništavaju ilegalne migracije i deindustrijalizacija, a najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk kaže da je njena birokratija užasna i da je to vidio vodeći tamo kompaniju. Musk kaže da je „jedina nada“ za državu desničarska Alternativa za Njemačku (AfD), koju vlast vidi kao radikalnu desnicu.

Tim gore po ankete

Od pojave koronavirusa počinju sve očitiji problemi u privredi. Sa krajem epidemije počeo je rat u Ukrajini, koji je donio veliki šok za njemačke kompanije. Najveća evropska privreda, usljed sankcija Moskvi zbog agresije na Ukrajinu, ostala je bez jeftinih ruskih energenata i bez pristupa ogromnom ruskom tržištu na kome su njemačke kompanije odlično kotirale.

U pozadini ključao je još jedan problem – (i)legalne migracije u Njemačku, posebno od 2016. godine. Iako je vlast u Berlinu, kao i mnogi njemački mediji, često odbacivala svaku kritiku i uzvraćala optužbama prema onima koji to vide kao problem, migracije su postale važna tema. Neki su o tome govorili u kategorijama sigurnosti, usljed učestalih napada na građane, a rijetki sa pozicije ekonomije – puno useljenika znači i mogućnost da se radnik dobije jeftinije.

Najveći kritičar migracija u Njemačkoj je AfD, dodajući aspektu sigurnosti i ekonomije i pitanja ideološke i demografske naravi, budeći strahove kod miliona Njemaca da ta država prestaje biti ono što je bila. Usljed nagomilanih problema ne iznenađuje što opozicioni AfD dobija na snazi, posebno što druge stranke nekim problemima prilaze sa „rukavicama“.

Da bi popravili svoje pozicije i svoj imidž, budući da ih u Njemačkoj naširoko vide kao ekstremne desničare koji se nisu dovoljno udaljili od nacističkog naslijeđa, AfD je krenuo u rebrendiranje, a koje je već ranije prošla, na primjer, Marine Le Pen u Francuskoj.

Radikalan obračun sa migrantima, Evropskom unijom, NATO-om, eurom... ko-liderka stranke Alice Weidel pokušava pretočiti u prihvatljive politike, tvrdeći da je liberalka i da je njen uzor bivša britanska premijerka Margaret Thatcher. Vođa njemačke desnice je u ljubavnoj vezi sa migrantkinjom porijeklom iz Šri Lanke, daje podršku Izraelu, protivi se određivanju minimalne plate u Njemačkoj, podržava Trumpa i traži deportacije nekih migranata, posebno muslimana. Govoreći o stanju u Njemačkoj i činjenici da je u istospolnoj vezi rekla je: „Ne želim da me društvo s muslimanskom većinom po šerijatskom zakonu kasnije gurne s krova sa torbom preko glave.“

Na popularnost AfD-a glavne stranke, uglavnom, nemaju odgovor. Prije petnaestak mjeseci govorilo se o tome da tu stranku sud zabrani, a na prijedlog njihovih političkih rivala.

Posljednje ankete pokazuju AfD ima oko dvadeset posto podrške, odmah iza demokršćanske Unije CDU/CSU koji imaju oko trideset posto. Socijaldemokrate (SPD) kancelara Olafa Scholza i također vladajući Zeleni su na oko petnaest posto. Osim njih niti jedna druga stranka nije sigurna da će preći cenzus od pet posto.

Za AfD je posebno teška okolnost to što su se sve vodeće njemačke stranke zarekle da s njima neće u koaliciju, što će reći da sva popularnost koju uživaju možda neće biti dovoljna da dođu na vlast. Weidel je dobila podršku od Muska, koji je čak i govorio na njihovim skupovima putem video linka. Ove sedmice Musk je podijelio na svojoj društvenoj mreži X status jednog korisnika koji se pita „da li je vrijeme da se Njemačka ponovo oslobodi“, a onda odgovorio sa „Da, ozbiljno“.

U prošli petak američka podrška AfD-u je porasla do neslućenih razmjera. Potpredsjednik JD Vance održao je sastanak sa Weidel, nakon što je na Mihnenskoj konferenciji o sigurnosti izazvao bijes, i poneku suzu, kod domaćina, koji su osudili gosta za miješanje u njemačke izbore. Vance u pomenutom govoru kao da je izgovorio dio programa AfD-a, ciljajući posebno na migracije.

Poslije izbora

Kako stvari stoje AfD niti bilo koja druga stranka neće imati dovoljno glasova da samostalno formira vlast nakon nedjeljnih izbora. Zato je najvjerovatnija opcija da Njemačka ponovo dobije „veliku koaliciju“ koju će činiti CDU/CSU i SPD, što se posljednji put desilo u vladi Angele Merkel. Tada bi kancelar najvjerovatnije bio iz redova demokršćana, njihov lider Friedrich Merz.

Međutim, njemačka politička elita suočila bi se sa bijesom Bijele kuće ukoliko izvan vlasti ostavi AfD. To bi bilo posebno opasno za njemačku ekonomiju dok Trump prijeti carinama i ima mogućnost da manipuliše cijenama energenata.

Ukoliko njemačke stranke ostave AfD u opoziciji, bio bi to prvi veliki Trumpov vanjskopolitički poraz. Odatle su ovi izbori dodatno važni, jer će nova vlada u Berlinu morati dati odgovor na Trumpovu politiku prema Rusiji i Ukrajini. Drugim riječima, sastavljanje njemačke vlade biće i test da li Evropljani imaju snage i volje da se suprostave Trumpu.

Ali bez obzira na ishod njemačkih izbora, neke stvari će se mijenjati. Visoko na listi prioriteta su i migracije. Očigledno je da su mnogi u Evropi i širom Zapada shvatili da nije moguće širom otvoriti vrata za useljenike i da se već dugo vremena spremaju za promjenu te politike.

Da li će Njemačka liječiti uzrok ili posljedice, za sada nije poznato. Bilo bi suludo očekivati da se nastavi rušenje Bliskog istoka i Afrike, a da se zatvore sva vrata ljudima koji su tamo izgubili sve.

Ovih dana, dok se govori o raseljavanju ljudi iz Pojasa Gaze, na margini njemačkih političkih tokova traje priča o cenzuri. Bivši grčki ministar finansija Yanis Varoufakis, u okviru političkog projekta koji vodi, izvještava preko društvenih mreža da, dok mediji šute, specijalnoj izvjestiteljici Ujedinjenih nacija za okupirane Palestinske teritorije Francesci Albanese u Njemačkoj policija upada na skupove na kojima govori o stradanju Palestinaca. „Totalitarizam se vratio u Njemačku i prije nego što je AfD pobijedio“, napisao je Varoufakis na društvenoj mreži X.

Takav odnos Njemačke prema Palestini i Izraelu navodi na paralele sa držanjem Josepha Bidena i Kamale Harris prema tom konfliktu i na odgovor muslimanskih glasača i liberala ranije odanih demokratama. Mnogi od njih su podržali Trumpa ili naprosto odbili da glasaju za Harris. Jedno od pitanja na ovim izborima u Njemačkoj jeste i odaziv useljenika sa pravom glasa.

Da je sve teže upravljati njemačkim političkim procesima odavno je jasno. Problema je sve više i sve je veći uticaj izvana, direktan i glasan kao u slučaju Vancea i Muska, ili indirektan i tih preko onih koji su došli u Njemačku da žive i rade. Zato bilo kakav razvoj situacije ne bi bio iznenađenje, pa čak ni da se njemački izbori ponište kao u Rumuniji prije nekoliko mjeseci.

Sve upućuje da brojne reforme očekuju novu njemačku vladu bez obzira ko će je formirati. Neke od takvih poteza možda niko neće pomenuti u predizbornoj kampanji, ali ipak će biti povučeni. A kurs koji zauzme nova njemačka vlada umnogome će odrediti kurs koji će zauzeti ostatak Evrope.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---