Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima biće još neko vrijeme vijest dana širom svijeta, što je i očekivano obzirom da dolazi na čelo najveće svjetske sile i da njegovi nastupi privlače pažnju medija i javnosti. Pored toga, neki od Trumpa očekuju mnogo, dok drugi strahuju od njegovih poteza kada se vrati u Bijelu kuću.
Foto: Donald Trump
Nekoliko dana nakon ubjedljive pobjede bivšeg predsjednika i kandidata američkih republikanaca, ne smiruje se euforija. Šta više, negdje se i pojačava. Velika su očekivanja od čovjeka koji je na pragu devete decenije života.
Ta euforija poprima oblike groteske, na primjer, na prostoru bivše Jugoslavije. Trumpovu pobjedu slave, na razmaku od nekoliko stotina kilometara, bivši komunisti, četnici i neočetnici, ustaše i neoustaše, zaljubljenici u lik i djelo ruskog predsjednika Vladimira Putina, političari koji zastupaju kineske interese, liberali, konzervativci...
U normalnim okolnostima to ne bi trebalo biti tako čudno obzirom da će Trump biti na čelu najveće svjetske sile, koja je do grla upletena u gotovo sve ovdašnje (ne)razjašnjene konflikte, planove, strategije... i na koncu želje.
I to nije Trumpova krivica, niti će biti briga kada preuzme vlast. Ako se ovim dijelom svijeta bude bavio kao u svom prvom mandatu, onda bi se mogao desiti neki novi Washingtonski sporazum, koji su potpisali predsjednici Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Avdullah Hoti, 4. septembra 2020., kada su se obavezali da će se boriti protiv „terorističke organizacije“ Hezbollah i za dekriminalizaciju homoseksualizma u 69 država. Sporazum, koji su potpisala dva predsjednika sjedeći pored Trumpa i uz dva mala za tu priliku postavljena stola, naveo je glasnogovornicu ruskog ministarstva vanjskih poslova Mariju Zaharovu da ismijava saveznika u Beogradu.
Ko to vodi Zapad i ostatak svijeta?
Ali stvar je puno ozbiljnija ako pogledamo ka onom što se može nazvati vrh liderstva na Zapadu. Trump sa svojih 78 godina trebao bi biti lider promjena. U tome se vidi kriza Zapada na koju su decenijama upozoravali politolozi, filozofi, ekonomisti... i koju je Trump iskoristio da bi zajahao na talasu nezadovoljstva Amerikanaca i na zadovoljstvo zastupnika različitih politika širom svijeta.
Ako znamo da će faktor u Trumpovoj vladavini biti Elon Musk, onda bi se trebali sjetiti i jednog važnog francuskog filozofa. Gilles Lipovetsky, u intervjuu koji je objavljen polovinom prošle godine, kaže da „utopiju promovišu svi ti kalifornijiski proroci poput Elona Muska“, dodajući da svijet živi u „dobu kiča“, u dobu „anksioznosti i nesigurnosti“ i da nam treba reforma ekonomije i međunarodnih odnosa, dok nam pomenuti proroci „govore da ćemo pobijediti smrt, da ćemo hibernirati čovječanstvo, da ćemo pobijediti sve bolesti. Prešli smo od romantične utopije do tehnološke. Tehnologija je preuzela vlast.“
Lipovetsky, kao i mnogi, traži načine da se prevaziđe doba tehnokrata u korist humanijeg pristupa čovjeku. Takve ideje, čak ni njihove obrise, nismo vidjeli na ovim američkim izborima. Potpredsjednica Sjedinjenih Američkih Država i demokratska kandidatkinja Kamala Harris vodila je kampanju manje-više bez zaokružene političke ideje. Sa druge strane, Trump je poručivao da će najveće domaće i svjetske krize riješiti u rekordnom roku, bez da je objasnio kako to izvesti.
Pobjedom Trumpa, kao rukom odnesene, nestale su primjedbe koje su, s pravom, bile upućivanje aktuelnom predsjedniku Josephu Bidenu na konto njegovih godina. Kada je došao na vlast, Biden je imao 77 godina.
Kako je to Zapad došao do tačke kada ga spašava od njega samog i od globalnih rivala čovjek koji ima 78 godina i kojeg istovremeno očekuju mnogi sudski procesi? Kakav to svijet zamišlja i koliko razumije mlade ljude kojima će da vlada? Da li je neko u Sjedinjenim Državama, na primjer, čuo studente najelitnijih američkih univerziteta u njihovoj ovogodišnjoj velikoj pobuni?
Slika je sumornija ako se okrenemo na drugu stranu svijeta, koja kaže da predstavlja „globalnu većinu“ i gdje je shodno tome najveći broj mladih. Pogledajmo ko vodi države članice BRICS-a, u koje su zagledani neki od onih koji ovih dana slave Trumpovu pobjedu.
Predsjednik Brazila Luiz Inácio Lula da Silva ima 79 godina i vratio se iz penzije da bi od brazilske desnice preuzeo vlast. Vladimir Putin ima 72 godine i Rusijom vlada već 24 godine. Najmnogoljudniju državu na svijetu, Indiju, predvodi Narendra Modi sa 74 godine i na početku je svog novog mandata. Xi Jinping ima 71 godinu i vjerovatno i namjeru da vlada Kinom do kraja života. Cyril Ramaphosa, predsjednik Južne Afrike, ima 72 godine.
Ko nudi promjene?
Neki od pobrojanih lidera BRICS-a, kao i mnogi drugi, s nestrpljenjem očekuju Trumpa, jer im je prihvatljiviji od Bidena. Ali rijetko ko od njih se raduje zbog ideja koje on zastupa, jer je njegovu politiku teško svrstati u bilo kakav ideološki okvir, osim da se radi o tehnokrati koji ne preza u namjeri da pobijedi. U takvoj političkoj borbi drugi nemaju šanse.
Podsjetimo da je za ovu kampanju Kamala Harris prikupila preko milijardu dolara, a Trump je na raspolaganju imao "samo" nekoliko stotina miliona manje. Pored toga, imao je svu podršku društvene mreže X, a Harris i ranije Biden najvećih američkih medija. Ovakva borba dovela je do podjele Sjedinjenih Država na dva paralelna svijeta u kome oni drugi ne primaju iste informacije kao nominalni rivali. Vjerovatno je to jedan od razloga zašto je veliki broj anketa dao tako pogrešne procjene rezultata.
Iz pažljivo sagrađenih balona izlazilo se samo u neku vrstu „pecanja“ onih na koje se cilja. Tako je, na primjer, Trump nalazio nove glasače tamo gdje je u prethodnim kampanja rijetko ko zalazio. Svi drugi izvan ova dva tabora nisu imali šanse.
Sada kada se dobar broj ljudi na Zapadu pita kako dalje i kako spasiti ono što se spasiti može, ako tehnokrata iz Bijele kuće počne da ruši postojeće okvire (političke i ekonomske), vrijeme je da se ti isti zapitaju da li je moguća nova politika. Donald Trump je opet upalio alarme širom svijeta, nakon što su mnogi njegov prvi mandat prespavali u iščekivanju da se noćna mora konačno završi.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Commentaires