Zajedničko pristupanje Finske i Švedske NATO-u bilo je teško zamislivo prije samo nekoliko mjeseci. U ovome trenutku pitanje je vremena kada će te dvije države postati članice najmoćnijeg vojnog saveza.
Foto: Wikipedia Commons
Kada je prije tri mjeseca Rusija napala susjednu Ukrajinu, širom Evrope upaljeni su alarmi za uzbunu. Strah od ruske vojske bio je pokretač mnogih odluka koje su bilo malo očekivane. Švedska je odlučila da prekine svoju političku i vojnu neutralnost, Finska je okrenula leđa Rusiji s kojom je imala korektnu saradnju, neutralna Švicarska je uvela sankcije Rusiji, a članice NATO-a su preko noći spoznale da je zajednički sigurnosni kišobran vrijedniji nego se to činilo mnogima. Ovakav razvoj situacije slikovito je opisala finska ministrica za evropska pitanja Tytti Tuppurainen, koja je 15. aprila izjavila da je „ruska invazija na Ukrajinu svima nama bila poziv za buđenje.“
Početni šok Evropa je brzo prebrodila i počela da djeluje kordinisano na način koji je bio nezamislih protekih godina, pa čak i kada se pojavio koronavirus koji je paralisao čitav kontinent, samo dvije godine ranije. Predvođenje Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenim Kraljevstvom Velike Britanije i Sjeverne Irske evropske države, čak i one koje nisu članice NATO-a ili Evropske unije, postigle su gotovo nevjerovatan stepen saglasnosti na političkom, ekonomskom i vojnom planu, čak i onda kada je to koštalo njihove građane. Odluka Švedske i Finske da se pridruže NATO-u došla je kao nagrada za uspješno obavljen posao.
Sve ovo imaće velike posljedice na ukupne odnose u Evropi i svijetu, a posebno će otežati poziciju Rusije. Ali prije nego se osvrnemo na taj dio, navedimo nekoliko podataka o švedskoj i finskoj armiji koje su se decenijama spremale da se brane od napada puno većih država.
Švedska i Finska zajedno
Odluka ove dvije skandinavske države da priključe NATO-u jedan je on onih događaja koji je ostati zapisani u historiji svijeta kao veoma važni. Gotovo preko noći dvije države su promijenile svoje politike koje su gradile decenijama. U trenucima dok rat u Ukrajini traje, nije nevažno napomenuti da su Švedska i Finska ozbiljne vojne sile opremljene najmodernijim oružjem koje često one proizvode. Preciznije, u svijetu je teško pronaći države koje imaju tako malo stanovnika, a tako jake armije.
Pored toga što su ove dvije demokratske države poznate po mnogim slobodama i visokom životnom standardu svojih stanovnika, one su i ozbiljne vojne sile. Razvijeni obrazovni sistem u obje države stvorio je bazu za razvoj naprednih tehnologija koje koriste samo najsnažnije vojske u svijetu. Švedska, između ostalog, proizvodi borbene avione, podmornice, ratne brodove, tenkove, rakete velikog dometa, oklopna vozila i artiljeriju, a Finska borbene transportere, artiljeriju, ratne brodove, kamione, snajpere, puške, mitraljeze, mine, komunikacijsku opremu i drugo. Saradnja ove dvije države mnogo je više od dobrosusjedske, pa su njihovo dobro utrenirane armije opremljene opremom koju jedna drugoj ustupaju.
Pored toga, odlične veze sa zvaničnim Washingtonom i Londonom dovele su do toga da ove dvije sile omoguće Švedskoj i Finskoj da oružje nabavljaju i na Zapadu, pa čak i da zajednički razvijaju različite sisteme. Na primjer, u ukrajinskom ratu dobro poznati NLAW plod je saradnje Londona i švedske kompanije Saab. Dok se Švedska oslanja na svoje avione, Finska ima 55 američkih aviona F-18 i naručila je čak 64 aviona F-35. Ulazak ove dvije države u NATO veliki je dobitak za Zapad i malo ih košta, posebno ako se to uporedi sa cijenom koju Rusija plaća za svaki metar ukrajinske teritorije.
Dugogodišnje bliske veze sa Washingtonom i Londonom Švedsku i Finsku stavljaju u povlašten položaj, čak i onda kada postoje opiranje pojedinih država da ih se primi u NATO. Da bi se sve sumnje otklonile o tome da su Švedska i Finska izabrale stranu, dok se čeka da politika i formalno obavi svoj dio posla, SAD i UK su ponudile sigurnosne garancije da će ove dvije skandinavske države biti pod njihovom vojnom zaštitom do trenutka ulaska u savez.
Novi problemi za Moskvu
Odluka Švedske i Finske da predaju zahtjeve za članstvo u NATO službenu Moskvu je dovelo pred svršen čin. Na najave da se ove dvije države kreću ka članstvu u savezu u kome dominiraju SAD, različiti ruski činovnici su reagovali prijetnjama i upozorenjima. Da od tih prijetnji neće biti ništa postalo je jasno nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio da ulazak Švedske i Finske u NATO nije prijetnja za Rusiju, sve dok tamo se ne rasporede napredna oružja i armije drugih zemalja.
Koliko su ovi komentari Moskve u kontradikciji sa stavovima iznesenim prije nekoliko mjeseci nije potrebno ni objašnjavati. Sjetimo se samo ruskog zahtjeva upućenog Zapadu da se NATO povuče iz niza zemalja istočne Evrope i Baltika te izričite pisane garancije da Ukrajina neće postati članica saveza. Članstvo Kijeva u NATO savezu Putin je opisao kao „smrtnu opasnost“ za njegovu zemlju, jer bi raspoređivanjem američkih raketa u Ukrajini značilo da je Moskva nezaštićena od naprednih nuklearnih projektila i da Rusija ne bi imala vremena da se odbrani od eventualnog napada. Rodni Putinov grad Sankt Petersburg nalazi se na oko 160 kilometara od finske granice, a Moskva na oko 780, što je otprilike kao udaljenost između ruskog i ukrajinskog glavnog grada.
Rusiji poseban problem može da pravi članstvo Finske u NATO-u, posebno što su sa službenim Helsinkijem imali odlične odnose. Šta više, Finska se često podanički odnosila prema Rusiji u namjeri da ne isprovocira moćnog susjeda. Takva politika Helsinkija podvedena je pod termin „finlandizacija“, čime se u međunarodnim odnosima označava ponizan odnos jedne države prema velikim silama. Finska je tim pristupom odlučila da izbjegne novi rat protiv Rusije. Onaj iz 1939. godine Finska je platila hiljadama mrtvih i gubitkom teritorije. Prelaskom Finske na stranu Zapada Rusija je izgubila jednu od rijetkih država u Evropi koja je imala razumjevanje za poteze Kremlja.
Sa druge strane, članstvo Švedske u NATO-u za Rusiju je manje iznenađenje i manje je bolno i činjenicom da te dvije države nemaju zajedničku granicu. Iako Švedska nije bila članica pomenutog saveza, pitanje njenog članstva je visilo u zraku i velika prepreka mu je jedino bila politika tamošnjih socijaldemokrata. Kako su godine prolazile ta politika socijaldemokrata se mijenjala i bila je sve popustljivija prema Zapadu, pa je Švedska mnogo puta svoje stavove prilagodila Briselu, a njeni vojnici su uzimali učešće u NATO misijama. Švedska politika neutralnosti i distance prema Zapadu i Moskvi članstvom u NATO-u biće i formalno okončana, mada je njeno napuštanje započelo 1986. godine kada je ubijen švedski premijer Olof Palme. Od tada Švedska politika sve je postajala bliža Zapadu, sa stalnom tendencijom brisanja svih značajnih razlika.
Geopolitika sjeverne Evrope i širenje NATO-a
Članstvo Finske u NATO-u tektonski je poremećaj za rusku vojsku koja je razvučena na svojim dugim granicama u Evropi i Aziji. Granica Finske i Rusije duga je 1335 kilometara, čime će granica Rusije i NATO država biti uvećana više nego duplo. Ruski zahtjev prije početka napada na Ukrajinu 24. februara bio je da se taj vojni savez udalji od ruskih granica, međutim sada bi se granica prema neprijatelju mogla udvostručiti prije nego li se rat u susjednoj državi završi.
Zatim, Rusija će se suočiti sa problemom potpune dominacije NATO država u Baltičkom moru, čime će ono de facto postati mjesto domanicije Zapada, što će dodatno oslabiti položaj ruske baltičke flote. U tome će posebno važnu ulogu imati švedski otok Gotland, koji ima geostratešku poziciju na Baltičkom moru sličnu onoj koju Krim zauzima u Crnom moru. To će u konačnici značiti da će ruska eksklava Kaliningrad postati, u strateškom smislu, još udaljenija od ostatka države. Ovakav razvoj situacije raduje i tri baltičke države (Estoniju, Latviju i Litvaniju) koje su se smatrale najslabijom karikom NATO saveza. Učlanjenjem Švedske i Finske njihova pozicija će se znatno popraviti.
Ni ovdje nije kraj novih izazova za Rusiju. Strateške važne luke u Murmanskoj oblasti, koja je središte novouspostavljene ruske arktičke flote, postaje bliže NATO pozicijama. Murmanska oblast je teritorij sa kojeg na otvorena mora isplovljavaju najmodernije ruske podmornice koje nose nuklearno oružje, kao i jedini ruski nosač aviona Admiral Kuznetsov.
Međutim, ono što je posebno važno za ruske interese jeste pitanje Arktika. Upravo je Murmansk mjesto sa kojeg Rusija planira da projektuje moć na Arktiku i na morskim putevima u tom dijelu svijeta. Arktik je veoma bogat različitim resursima (prirodni gas i nafta, na primjer) i u budućnosti mogao bi postati važan morski put. Naime, topljenjem leda u tom dijelu svijeta, otvara se mogućnost da se putuje sa Zapada Evrope do istoka Azije za mnogo kraće vrijeme nego je to slučaj sada i to ne samo u ljetnim mjesecima. Rusija godinama razvija vojne kapacitete da u budućnosti brani njene interese u tom dijelu svijeta. Pristupanjem Finske i Švedske NATO-u taj posao postaje otežan činjenicom da će ruska baltička flota biti ugroženija nego ikada, a dio njenin zadataka jeste i plovljenje Sjevernim morskim putem. U isto vrijeme, Norveška, koja je najbliža Murmansku, sa Finskom i Švedskom može zajednički nastupati na Arktiku koji je dio i američkih, kanadskih, danskih i islandskih planova. Zajednički nastup brojnih država članica NATO-a moglo bi poništiti prednost koju Rusija trenutno ima u ovome dijelu svijeta, jer brojnost flote i bogatstvo ovih država prije ili kasnije moraju dati rezultate.
U konačnici, širenje NATO-a u trenucima kada Rusija traži da se to ne dešava, još jedan je strateški poraz Moskve. Naime, širenje saveza je dokaz da Zapad nije podlegao prijetnjama Rusije i da su spremni da preuzmu rizik. Nastavak širenje najjačeg vojnog saveza na svijetu dokaz je da je ta organizacija još uvijek živa i potrebna mnogim državama, iako Moskva tvrdi suprotno. Proširenje NATO-a na Švedsku i Finsku zaokružilo bi strateško pozicioniranje Zapada u Evropi, odnosno gotovo sve važne tačke na geopolitičkoj mapi Evrope bile bi u rukama Brisela i to u trenucima dok Rusija vodi iscrpljujuću borbu sa Ukrajincima koja neće stati ni onda kada utihne oružje.
Comments