Amerikanci će 5. novembra na izborima birati novog predsjednika i dio članova Kongresa i Senata. I ove godine u mnogim državama unaprijed se zna pobjednik predsjedničke utrke, jer te države tradicionalno glasaju za Republikansku ili Demokratsku stranku. Prevagu će donijeti glasači u sedam država: Arizona, Georgia, Michigan, Nevada, North Carolina, Pennsylvania i Wisconsin.
Američki izborni sistem rezultat je historijski kretanja i želje osnivača i ustavotvoraca da na vlast u Washingtonu imaju uticaja i najmanje države. Tako se u Senat, gornji dom Kongresa, biraju dva predstavnika iz svake države. U Predstavnički dom, donji dom Kongresa, bira se broj predstavnika u skladu sa brojem stanovnika, odakle se izvlači broj elektora na predsjedničkim izborima.
Historijski, društveni i politički procesi u Sjedinjenim Američkim Državama doveli su do toga da neke države gotovo po automatizmu glasaju za jednu od stranaka, pa će tako republikanski kandidat sigurno dobiti 40 elektora iz Texasa, a demokratski 54 iz Californije. Ali, postoje i izuzeci od ovoga pravila, jer države Maine i Nebraska svojih četiri odnosno pet elektora dijele između kandidata na osnovu njihovog rezultata, što znači da pobjednik ne nosi sve elektorske glasove.
Izborni štabovi aktuelne potpredsjednice Kamale Harris i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i prije početka utrke upisali su na svoj konto neke elektore, koji će u konačnici izabrati predsjednika. U borbi za 270 elektora Harris ih de facto ima 225, a Trump 219 i prije nego su izbori počeli, iz takozvanih „plavih“ i „crvenih“ država. Harris sada za konačnu izbornu pobjedu treba obezbjediti 45 elektora, a Trump 51. Ukupan broj elektora u igri je 538.
Swing states ili battleground states
Tako se američki predsjednički izbori odlučuju u takozvanim „swing“ (kolebljivim) državama, ili „battleground“ (bojna polja) državama, kako ih sve zajedno nazivaju američki mediji. Prevedeno, radi se od državama koje od izbora da izbora glasaju za drugog kandidata, odnosno nisu isključivo vjerni jednoj od dvije stranke. Abecedno poredane ove godine to su Arizona, Georgia, Michigan, Nevada, North Carolina, Pennsylvania i Wisconsin, a daju 11, 16, 15, 6, 16, 19 i 10 elektora.
Tako je 2016. godine Donald Trump pobjedio Hillary Clinton u Arizoni, Georgiji, Pennsylvaniji i Wisconsinu, iako je ona imala više glasova na nacionalnom nivou, da bi četiri godine nakon toga Joseph Biden u tim državama porazio tada aktuelnog predsjednika i ušao u Bijelu kuću. Poraz u Georgiji je bio koban za Trumpa. Tvrdio je da je tamo došlo do izborne krađe i odbijao je da prizna rezultate u prvim danima nakon izbora. Zbog toga je protiv njega pokrenut sudski postupak.
I ove godine kandidati posebnu pažnju posvećuju ovim državama. U skladu s tim izabrali su i potpredsjedničke kandidate. Trump se odlučio za J.D. Vancea, senatora iz Ohioa, a Harris za Tima Walza, guvernera Minnesote. Izborom Vancea i Walza republikanci i demokrate ciljaju na takozvani „pojas hrđe“ (Rust Belt), odnosno na tri države (Pennsylvania, Michigan i Wisconsin), koje su tako nazvane poslije 1980. godine, usljed propasti nekada moćne tamošnje industrije.
Vance se, prije nego će ući u politiku, bavio pitanjima radničkih bijelačkih porodica iz pojasa hrđe, odnosno opisivao svoje odrastanje u siromaštvu u blizini ove tri države, pretvorivši to u knjigu koja je u konačnici dobila i svoju filmsku priču, a njemu donijela popularnost.
Walz, guverner i bivši kongresmen, zagovornik je radničkih prava i sindikata, borac za minimalnu radničku satnicu od petnaest dolara. U Minnesoti je od 2006. godine pobijedio republikance u šest izbornih ciklusa, što je vrlo važno. Naime, Trump smatra da bi u Minnesoti mogao odnijeti pobjedu, jer vjeruje da je Walz kao guverner imao propusta tokom pandemije koronavirusa i usljed protesta u slučaju George Floyd. Minnesota sa svojih deset elektora mogla bi biti značajna za Trumpov trijumf, iako su mnogi pobjedu u toj državi već upisali demokratama.
Zatim, i Vance i Walz su služili u američkoj armiji i kao takvi posebnu pažnju u svojoj političkoj karijeri posvetili su ratnim veteranima. U pojasu hrđe, gdje je ekonomija decenijama umirala, njihov položaj je vjerovatno teži nego u nekim drugim dijelovima Sjedinjenih Država. Američki birači cijene one koji su služili u armiji, posebno bijelački birači, koji su osnovno Trumpovo, Vanceovo i republikansko biračko tijelo, a na koje ciljaju i demokrate sa izborom Walza.
Koliko je to važno govori i to da ja Vance nekada bio protivnik Trumpove politike. „Ja sam ‘nikad Trump’ tip. Nikad mi se nije sviđao“, „Bože, kakav idiot“, „da li je američki Hitler“, dio je onoga što je Vance rekao o Trumpu do 2018. godine, kada mijenja mišljenje. Trump je prešao preko toga, jer mu je Vanceova pomoć, odnosno glasovi njegove biračke baze, potrebna u pojasu hrđe.
Ankete i predviđanja
Jedan od razloga za povlačenja Josepha Bidena iz predsjedničke utrke bile su ankete. One su pokazivale da Biden stoji loše i da kako se izbori približavaju taj trend postaje sve gori po njega. Razlog je i rat u Pojasu Gaze, jer su neki demokrati digli pobunu protiv Bidenove politike prema Izraelu. Mnogi od njih dolaze upravo iz „swing states“. Pored toga, inflacija je posebno pogodila pojas hrđe, koji se svakako bori sa lošom ekonomskom situacijom.
Kap koja je prelila čašu bila je debata sa Trumpom, u kojoj se aktuelni predsjednik, blago rečeno, nije snašao. Jedini izlaz demokrate su vidjele u njegovom povlačenju i predavanje štafete potpredsjednici Harris. Pored svih drugih razloga, odluka je bila iznuđena i proceduralnim pravilima. Naime, samo je Harris imala pravo pristupiti sredstvima koja je Bidenova kampanja skupila. Uvođenjem trećeg kandidata izborna kampanja bila bi vraćena na početak, bez finansija.
Već sada se može reći da je to bio dobar potez, jer Harris u anketama raste. Ulazak Walza u utrku je dodatni poticaj i ankete pokazuju da demokrati imaju prednost u nekoliko „kolebljivih država“.
Pomenuta 45 elektorska glasa, koja Harris treba za pobjedu, mogu biti osvojena u pojasu hrđe, koji zajedno daje 44 elektora. Također, spomenuli smo da Maine i Nebraska dijele elektorske glasove, pa je jasno da bi od njih devet Harris dobila barem jedan. Koliko će to biti teško govori i sljedeće. Trump je od Hillary Clinton 2016. godine imao u Michigenu 0,23 posto više podrške, ili 10.704 glasa više. U Pennsylvaniji je pobjedio za 0,72 posto (44.292 glasa), a u Wisconsinu za 0,77 posto (22.748 glasa). Četiri godine kasnije Biden je pobjedio u Michigenu za 2,8 posto, u Pennsylvaniji za 1,2 posto, a u Wisconsinu za 0,6 posto.
Ovakav rasplet je kasnije objašnjen. Ukratko, Trump je pobjedio u ove tri države, jer su glasači Clinton vidjeli kao dio elite koja se tamošnju ekonomiju uništila, a četiri godine kasnije je Biden pobijedio jer Trump nije imao pretjerane uspjehe u popravljanju situacije. Istovremeno, Biden, koji potiče iz radničke i katoličke porodice iz Pennsylvanije, glasačima je bio bliži.
Od države do države
Ankete provedene prije desetak dana, nakon što je Walz ušao u utrku, Harris daju prednost u pojasu hrđe. Pedeset posto vjerovatnih glasača svoje povjerenje bi dalo Harris, a Trumpu 46 posto. Među registrovanim biračima Harris ima tri posto više. Među demokrata optizam dodatno raste jer je Harris za mjesec dana kampanje porasla za deset posto u Pennsylvaniji. Međutim, utrka je još uvijek otvorena i dvije strane najviše ciljaju na Pennsylvaniju, jer nosi devetnaest elektora, što je najviše u „kolebljivim državama“. Najveći problem za Harris u ovoj državi jeste visoka inflacija.
U Michiganu, u državi sa najvećim procentom građana arapskog porijeka, pitanje Palestine je veoma važno. Ti glasači su zamjerili Bidenu na njegovoj politici prema Pojasu Gaze, a Harris je pokušala napraviti mali otklon od takve politike, poručivši da „neće šutjeti“ na ono što se tamo događa. Trump je zagovornik podrške Izraelu na sve načine. Drugo pitanje koje je u toj državi važno jeste ekonomski program za bijelačke glasače, a ankete su pokazale da im je bliži Trumpov.
Ankete su pokazivale da Trump ima osjetnu prednost u državi North Carolina, pa su je mnogi skinuli sa liste „swing država“. Međutim, istraživanja pokazuju da popularnost Harris tamo raste. Na rezultate uticaće i povlačenje iz utrke Roberta F. Kennedyja Jr., koji je podršku kao Trumpu. Ipak, različita istraživanja pokazuju da će njegovi birači nisu u potpunosti za Trumpa, ili za Harris. Drugim riječima, postoje preklapanja njihovih stavova sa oba kandidata. Pored toga, manjinske zajednice čine gotovo trideset posto stanovništva, što bi Kamali Harris mogao biti vjetar u leđa.
Trump ima prednost u Arizoni, jer je tamo pitanje migracija visoko na listi prioriteta. Trump želi zatvaranje granice sa Meksikom, što se direktno tiče Arizone. Ipak, neke ankete govore da Harris ima šanse. Naime, pitanje abortusa se vratilo na listu prioriteta u državi kojom upravljaju republikanci. Oni, kao i Trump, su za zabranu abortusa, dok je Harris protiv. Kako žene čine većinu biračkog tijela, a na prošlim izborima u Arizoni Biden je tijesno pobijedio Trumpa, Harris ima svoju računicu.
U Nevadi, koja daje samo pet elektora, Trump ima osjetnu prednost i kako stvari stoje Harris tamo neće imati šanse. Jedan od razloga je visoka stopa nezaposlenosti i loš oporavak ekonomije nakon koronavirusa. Glasači za to krive Bidenovu administraciju. Trumpovo obećanje o smanjenju poreza, ukidanju raznih nameta i liberalizacija tržišta zvuči primamljivo razočaranim glasačima.
Na koncu, ostaju dvije važne države za ovogodišnje izbore – Wisconsin i Georgia. Obje su bile demokratske, ali je 2016. godine tamo Trump pobijedio. Trumpov nastup i ove godine je kao i ranijih ciklusa – loša ekonomska situacija. Prve ankete su pokazivale da Trump ima vodstvo, posebno protiv Bidena, ali ulaskom Harris u utrku stvari bi se mogle promijeniti, posebno u Georgiji u kojoj polovina populacije nisu bijelci. Demokrate su 2020. godine, u Bidenovoj kampanji, u Georgiji igrali na ovu kartu i nema sumnje da će pokušati ponovo.
Ko je favorit?
Američki istraživači iz dana u dan provode ankete i mjerenja. Rezultati su svaki put slični, odnosno razlika je u nekoliko procenata u korist jednog od kandidata u većini „swing“ država. Stotine milione dolara ulažu se u kampanje, a hiljade stranačkih volontera rade na terenu da bi popravile rezultat svojih kandidata, jer je doslovna svaka zajednica važna.
Vrhunac kampanje počinje oko druge sedmice u septembru i trajaće narednih šest sedmica. U tom periodu kandidati igraju na svoje najjače karte, a Amerikance ove godine, kao i gotovo svake izbore, prevashodno zanimaju ekonomski programi, zdravstvena zaštita, školstvo, sigurnost…
Usljed političkih kretanja važne teme su i stanja demokratije, na čemu insistiraju demokrati tvrdeći da je Trump prijetnja za poredak, zatim ilegalne migracije, koje su Trumpu jedna od glavnih oštrica u kritici Bidena i Harris, te na koncu prava žena usljed rasprave oko prava na abortus, što su demokrate predstavile kao pravo žena na izbor. Debate predsjedničkih i potpredsjedničkih kandidata mogle bi biti važne ove godine, a što je pokazala pomenuta debata Bidena i Trumpa.
Sve navedeno otežava predviđenje ko će ući u Bijelu kuću. Zato su se američki mediji okrenuli ka profesoru Allanu Lichtmanu, koji je jedan od vodećih stručnjaka u ovoj oblasti. Ovaj stručnjak se služi alatom koji je razvio sa jednim seizmologom – trinaest „ključeva“ na koje se odgovara potvrdno ili odrično. U svojoj „preliminarnoj“ procjeni, Lichtman je rekao da je Harris bliža pobjedi, ali da će konačnu procjenu dati krajem ovoga ili početkom narednog mjeseca.
Vladimir Isaacovich Keilis-Borok, naučnik u polju istraživanja zemljotresa, koji je 1981. godine sa Lichtmanom razvio pomenuti alat, više nije živ. Ali njegovo polje rada možda je najbolje polje izvan politike s kojim bi se moglo uporediti ovo što se dešava na ovim izborima. Suđenja Trumpu i rekordne donacije njegovih pristalica nakon presude, Bidenova popularnost i slobodni pad od početka rata u Pojasu Gaze, Bidenovo povlačenje iz utrke, ulazak Harris u utrku, pokušaj atentata na Trumpa, Kennedyjeva podrška republikanskom kandidatu… samo su neki od događaja koji su uzdrmali američku političku scenu. To govori da je do 5. novembra svaki scenarij moguć.
Tekst je ranije objavljen na portalu PISJournal.net.
Comments