Agresija Rusije na Ukrajinu traje. Plan Moskve da Kijev baci na koljena za samo nekoliko sedmica je propao. Novo polje okršaja ojačanog i samouvjerenog Kijeva i Moskve sada je Afrika.
Da su ruski stratezi mogli znati da će rat u Ukrajini trajati trideset mjeseci i da će izgubiti desetine hiljada vojnika, trpiti ekonomsku štetu od sankcija Zapada, izgubiti gotovo čitavu crnomorsku flotu i primati udarce od Kijeva čak i u Africi, teško da bi se odlučili na napad na susjednu državu.
Kijev postaje ruska noćna mora. Sada se Kijev pojavljuje tamo odakle su, na primjer, protjerane Francuska, Njemačka i Sjedinjene Američke Države. Ukrajinske snage sada ratuju sa ruskim, nanoseći im gubitke i šaljući poruku Zapadu da oni mogu uraditi ono što druge države ne mogu.
Zapadna Afrika
U seriji državnih i vojnih udara nekoliko država Zapadne Afrike dobilo je vojne hunte na vlasti, iza kojih na različite načine stoji Rusija. Neki od njih su došli na vlast zahvaljujući ruskoj plaćeničkoj grupi Wagner, koja se formalno raspala nakon velikih gubitaka u Bahmutu i pokušaja pobune protiv vojnih vlasti u Moskvi u junu prošle godine. Ipak, bilo je očekivano da će taj utrenirani i dobro plaćeni stroj nastaviti da postoji u nekom obliku.
Od kraja 2021. godine, kada su odatle potisnute francuske snage, procjenjuje se da u toj zemlji, odakle djeluju širom Sahela, ima oko hiljadu pripadnika Wagnera. Wagner ima svoje pripadnike i u drugim državama regiona. Smatra se da su prisutni u Burkini Faso, Nigeru, Čadu i Centralnoafričkoj Republici.
Pored suzbijanja francuskog i uticaja Zapada, Wagner obučava tamošnje vojne formacije, pruža usluge osiguranja ličnosti, rudnika i trgovačkih ruta, te trguje rijetkim mineralima i pomaže Rusiji da zaobiđe sankcije.
Posljednjih mjeseci iz Ukrajine nema vijesti o Wagnerovim plaćenicima, jer je jedan dio prešao u druge ruske jedinice, a dio nastavio da radi ono zbog čega je osnovan – poslovi u inostranstvu u korist Rusije, bez da se njihova (ne)djela mogu vezati za zvaničnu Moskvu. Wagner u Africi postoji pod raznim imenima, a posljednje koje se vezalo za glavninu snaga je Afrički korpus.
Ali krajem jula, Wagner se vratio u medije, nakon što su u Maliju doživjeli jedan od svojih najtežih poraza. Pobunjenici iz redova Tuarega, koji se bore za stvaranje države na teritoriju na kojem žive (Mali, Alžir, Niger, Libija i Burkina Faso), odnosno za ono što je kratko bila nepriznata država Azawad, na sjeverozapadu Malija napravili su zasjedu malijskim i Wagnerovim snagama i nanijeli im teške gubitke. Tuarezi dižu ustanak u Maliju od 2012. godine, a djeluju i preko granica.
Ukrajinski prsti
Tuarezi, poznati okrutni pustinjski ratnici na koje su se oslanjali mnogi u Africi, tokom pješčane oluje napravili su zasjedu u blizini alžirske granice i u dva dana borbi likvidirali desetine malijskih vojnika i Wagnerovih plaćenika. Petnaestak su i zarobili i to objavili na društvenim mrežama. Ubrzo nakon toga su saopštili da će Ukrajini, kao znak dobre volje, predati Wagnerove borce.
To nije bilo jedino što je vezano za Ukrajinu u ovom napadu. Glasnogovornik Vojne obavještajne agencije (GUR) Andriy Yusov krajem prošlog mjeseca aludirao je na ukrajinsku umiješanost u ovu operaciju. „Pobunjenici su dobili sve potrebne informacije, a ne samo one koje su im omogućile uspješnu vojnu operaciju protiv ruskih počinitelja ratnih zločina. Sada sigurno nećemo ulaziti u detalje. Vidjećete više ovoga u budućnosti“, rekao je.
Iako Yusov nije rekao da je Ukrajina izvela napad, puno je poveznica sa Kijevom, što se posebno vidi nakon reakcije ukrajinskog ambasadora u Senegalu, Gvineji, Gvineji Bisao, Obali Slonovače i Liberiji Yuriija Pyvovarova, koji je na Facebook stranici ambasade podržao akciju u Maliju.
Mali je ubrzo prekinuo diplomatske odnose sa Kijevom i rekao da je naučio „sa dubokim šokom iz subverzivnih opaski“, navodeći da je Yusov „priznao umiješanost Ukrajine u kukavički, izdajnički i barbarski napad naoružanih terorističkih grupa koji je rezultovao smrću pripadnika Malijanskih odbrambenih i sigurnosnih snaga“.
Tuarezi tvrde da su ubili 84 plaćenika Wagnera i 47 malijskih vojnika, uništivši helikopter sa Rusima koji su trebali biti pojačanje. Nikita Fedyanin, urednik i vlasnik Wagner Telegram kanala Grey Zone, jedan je od ubijenih. Ovakav udarac Wagner nije ranije doživio u Africi, a rijetki su i primjeri da su toliko stradali u dva dana bilo gdje. Pored rata u Ukrajini i posebno bitke u Bahmutu, gdje su izgubili veliki broj plaćenika po priznanju njihovog tadašnjeg vođe Yevgenyja Prigozhina, Wagner je sličan broj ubijenih imao u Siriji, kada ih je američki avion „greškom“ bombardovao blizu grada Deir ez-Zor.
Odgovornost za napad u blizini alžirske granice preuzela je i Al Qaida. Prema njihovoj verziji, Wagner i malijski borci su upali u njihovu zasjedu, nakon što su se povlačili pred Tuarezima. Malo je nezavisnih izvora koji bi otkrili punu istinu i veze i razmimoilaženja Al Qaide, Tuarega i drugih faktora na terenu, poput ISIL-a, također prisutnog. Ono što je sigurno, borbe se vode na sjeveru Malija i Tuarezi, okupljeni u Koordinaciju pokreta Azawada, u septembru i oktobru prošle godine zauzeli su neke vojne baze. Slanje Wagnera u taj dio Malija govori da tamo uticaj vlade slabi.
Zapad može računati na Ukrajinu
I prije ove akcije u Maliju, Kijev je tvrdio da je slao trupe u Afriku. Pokazan je video na kojem se vidi kako ukrajinski specijalci iz snajpera pucaju i šalju dronove samoubice. Javnost je vidjela i video iz Sudana, koji pokazuje ukrajinske agente kako ispituju zarobljenog pripadnika Wagnera.
Pojava Ukrajine na afričkom frontu je važna za Zapad, posebno što ruska diplomatija sistematično nastupa na ovom kontinentu, dok od 2017. godine Wagner ne skriva svoje djelovanje u Libiji, Sudanu i drugdje. Smatra se da sin ubijenog Prigozhina, Pavel, vodi snage u Centralnoafričkoj Republici. U junu su mediji pisali da je tamo čak 1500 plaćenika Wagnera i da pomažu vlastima.
Ruski plan povećanja svoje zastupljenosti još je u početku, ali daje rezultate. Moskva od afričkih država, a njih 54 čine najveći glasački blok u Ujedinjenim nacijama, traži podršku za agresiju na Ukrajinu, ili da budu neutralne. Rusija koristi afričko nezadovoljstvo Zapadom, odnosno bivšim kolonijalnim silama koje su iz Afrike izvlačile sirovine i ostavljale pustoš i siromaštvo. To se posebno odnosi na Francusku, čija je politika na zapadu kontinenta neslavno propala.
Zauzvrat, Rusija nudi sigurnosnu i drugu pomoć. Neke države je pomagala besplatnim isporukama žita, a neke oružjem i vojnim „savjetnicima“ iz Wagnera. Za vojne hunte u Maliju, Nigeru i Burkini Faso to je primamljiva ponuda, dok se Rusija ne miješa u njihov način vladavine.
Zbog toga je Rusija već nagrađena, i to ne samo potiskivanjem država Zapada. U pomenutim državama Zapadne Afrike, Rusija je dobila pristup mineralima i drugim sirovinama. Jedna američka neprofitna organizacija u analizi iz decembra 2023. godine navodi da je Rusija od početka agresije na Ukrajinu u februaru 2022. godine zaradila 2,5 milijardi dolara samo od trgovine afričkim zlatom.
Ali sve to čini Rusiju sitnim partnerom afričkim zemljama u sektoru nafte i rudarstva. Podaci Međunarodnog monetarnog fonda za prošlu godinu pokazuju da manje od jedan posto afričkog izvoza ide u Rusiju, dok 33 posto ide u Evropsku uniju.
Rusija je na početku složenog procesa koji košta resursa. Interes Ukrajine za ovaj dio svijeta može pomoći Zapadu da suzbije uticaj Rusije, posebno Wagnera, kojeg mnogi smatraju terorističkom grupom i zbog čega se na njih ne odnose mnogi zakoni. Ukrajinsko iskustvo borbe protiv Rusije i Wagnera može biti presudno. Izjava koju je dao Yusov da je napad iz Malija samo početak vjerovatno je najava da ćemo u budućnosti dobijati sve više sličnih vijesti iz Afrike.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Comments