Izrael je u petak likvidirao generalnog sekretara libanskog šiitskog pokreta Hezbollah Hassana Nasrallaha. Ovo je važan događaj u ratu koji vode Hezbollah i Izrael od 8. oktobra prošle godine, a koji je suštinski nastavak prijeđašnjih. Izrael je tim potezom želio preuzeti inicijativu, ali do konačne pobjede, što je u ovom slučaju ispunjavanje ranije proklamovanih ciljeva, dug je put.
Izraelska vojska pokazala je posljednjih dana visok nivo sposobnosti izvan bojnog polja. Dok je trajalo zasjedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku i kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu ponižen od brojnih diplomata izlaskom iz sale tokom njegovog obraćanja, vojska je vodila operaciju u medijima i do danas u većini medija sa Zapada nametnula narativ.
Svijetu je saopšteno i na fotografijama prikazano da je Netanyahu iz Sjedinjenih Američkih Država izdao naredbu za napad na Bejrut. Više desetina projektila zbrisalo je dio Bejruta s lica zemlje. Od nekoliko stambenih zgrada nije ostalo ništa. Projektili koje su izbacili izraelski avioni imali su i po nekoliko tona eksploziva i u prah su pretvorili objekte i ljude u njima. Civile gotovo niko ne pominje, a govori se o uspješnosti likvidacije i sposobnosti vojske da ukloni neprijatelja.
Glavna meta je bio Nasrallah, kojeg je Izrael godinama želio likvidirati. On je posljednji u nizu zvaničnika i komandanata tog i savezničkih pokreta i vojski ubijenih u izraelskim napadima. Njegovom likvidacijom nanesen je težak udarac Hezbollahu, ali ne i smrtonosan, kako se to pokušalo plasirati u javnost, posebno nakon eksplozije pejdžera i voki-tokija, jer je vojno krilo grupe ostalo gotovo netaknuto.
Netanyahu od Nasrallaha napravio legendu, a Hezbollahu dao legitimitet
Politika Hezbollaha oduvijek je nailazila na otpor u Libanu. Mnogima se nije sviđalo to što je Hezbollah jači od vojske Libana i što se upliće u ratove u Siriji i drugdje. Hezbollah je optuživan da tako jača sektaške podjele. I najmanja iskra prijetila je da zapali požar.
Hezbollah je 8. oktobra donio rat u Liban, nakon što je dan ranije palestinski Hamas upao u Izrael i napravio masakr. U znak podrške palestinskom narodu i tražeći prekid vatre u Pojasu Gaze, Hezbollah je gađao mete na sjeveru Izraela i raselio stotine hiljada ljudi sa obje strane granice. Ove postupke Hezbollaha neki su kritikovali, govoreći da je to samo promocija šiitskog pokreta.
Odluka Netanyahua da se ubije šezdesetčetverogodišnji vođa Hezbollaha zauvijek je promijenila imidž pokreta. Šiitski vođa izgubio je život u borbi za palestinske sunite, dok sunitske vođe ne rade mnogo da pomognu svojoj „braći“. Na neki način postao je Che Guevara Bliskog istoka, osoba čije ime kao borbeni poklič uzvikuju na ulicama Libana, Palestine, Sirije, Iraka, Irana...
U vojnom smislu Netanyahu nije mnogo dobio. Likvidirane vođe Hezbollaha zamijeniće drugi, jer organizacija postoji decenijama. Moglo bi se desiti da nove vođe budu sposobnije od veterana koji su vodili pokret. Hezbollah je i ranije gubio vođe i komandante, ali je preživljavao i potom jačao. Na primjer, Izrael je 1992. godine ubio Abbasa al-Musawija, kojeg je na poziciji generalnog sekretara naslijedio Nasrallah. Ili, u ratu u Siriji poginuli su brojni komandanti Hezbollaha.
Mediji su izvijestili da je zajedno sa Nasrallahom likvidiran visoki iranski zvaničnik, zadužen za obuku trupa i vođenje operacija. To ne bi bio prvi put da Iranci komanduju libanskim borcima. U ratu u Siriji to je bilo očito. Dakle, Iran može poslati nove vojnike u Liban, ako je potrebno.
Istovremeno, masovnim bombardovanjem širom Libana i stradanjem hiljada civila, Netanyahu je Libanu i okolnim državama poručio zašto im trebaju grupe poput Hezbollaha. To im je plastično predstavio odlukom da izvrši invaziju na jug Libana, koju je početkom sedmice Hezbollah odbio.
Hezbollah se neće predati
Protekle dvije sedmice bile su teške za Hezbollah i Izrael je to pokušao iskoristiti. Prebačeno je dosta vojske iz Pojasa Gaze na sjever Izraela i govori se o „ograničenoj“ operaciji u Libanu. U kojoj mjeri i da li će biti ograničena zavisi od toga hoće li vojska biti uspješna. U svakom slučaju, radi se o invaziji. Takva akcija dovela je do formiranja Hezbollaha, a onda i do poraza Izraela u ratu 2006. godine. Nova invazija je nova faza rata koji će nanijeti ogromnu štetu Libanu i Izraelu, odnosno Hezbollahu i izraelskoj vojsci.
Netanyahu je više puta ponovio da mu je cilj da uništi Hezbollah, potisne ih tridesetak kilometara od granice (iza rijeke Litani), vrati raseljene stanovnike na sjever zemlje i okonča prekogranično raketiranje. To je precizan opis onoga što je dovoljno da bi proglasio pobjedu. U svom zadnjem obraćanju javnosti, Nasrallah je poručio da u tome neće uspjeti, odnosno da se Hezbollah neće povući i da je jedini način da vrati ljude na sjever Izraela ako prestane sa napadima na Pojas Gaze.
Netanyahu želi da pitanje Hezbollaha riješi vojnim putem. Od likvidacije Nasrallaha vojska je napadala jug Libana, ciljajući Hezbollahove pozicije. Tel Aviv tvrdi da je uništio skladišta raketa. Hezbollah tvrdi da je njihov arsenal netaknut, što su pokušali dokazati napadima na Izrael. Jučer je više puta gađan Tel Aviv, a libanska grupa je saopštila da je neke vrste raketa koristila prvi put.
Proteklih dana Hezbollah je pokazao da se ne predaje, iako je izgubio komandante i generalnog sekretara. Najbolji način da pokaže da je još uvijek snažan jeste okršaj sa izraelskom vojskom uz granicu Libana, jer tamo ima prednost. Decenijama se Hezbollah pripremao za izraelski upad u ovaj dio Libana, koji je brdovit i slabo prohodan. Smatra se da Hezbollah tamo ima mreže tunela, skloništa i utvrda. Neuspješni pokušaj „ograničene“ operacije Izraela ove sedmice je pokazao da je barem dio toga istina, odnosno da će se Hezbollah boriti i da će Tel Aviv morati žrtvovati mnogo.
Iako su SAD uz Izrael, predsjednik Joseph Biden savjetovao je Netanyahua da ne pokreće kopnenu operaciju u Libanu. Netanyahu nije poslušao. Nakon što nije ispunio ciljeve u Pojasu Gaze (uništenje Hamasa i oslobađanje talaca), koje je sam postavio, sada je odlučio da s novim civljevima napadne Liban. Jučer je i zbog toga dobio odgovor iz Irana, kada su dronovi i rakete ponovo padale na Izrael. Ako ga nešto može radovati, onda su to istraživanja javnog mnijenja, provedena poslije Nasrallahove likvidacije, koja su pokazala da njegova popularnost prvi put raste od početka rata u Pojasu Gaze.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Comments