Zapad je Ukrajinu gurnuo pod ruski voz, a onda rekao da je to loš plan

Ukrajina je na prekretnici. Sedmicama nova američka administracija dovodi u pitanje dosadašnju politiku Washingtona, dok Evropi postavlja uslove i ispituje kod Rusije koje ustupke može dobiti.

Foto: Volodimir Zelenski i Donald Trump

Ovih dana u Kijevu, oni koji poznaju historiju diplomatije, sjetiće se čuvenog Henrya Kissingera i njegove rečenice da „Amerika nema stalne prijatelje i neprijatelje, ima samo interese“. A oni koji prate dešavanja u i oko Ukrajine od početka ruske agresije na tu zemlju prije tri godine sjetiće se bivšeg britanskog premijera Borisa Johnsona, koji je navodno nekoliko sedmica nakon početka invazije nagovorio zvanični Kijev da poništi dogovor iz Turske sa Moskvom o kraju rata.

Kissinger će na drugim mjestima reći i druge stvari o savezništvu sa Sjedinjenim Državama ili sa bilo kojom drugom velikom silom, a prije desetak dana ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski će reći da Johnson nije uradio to što mu se stavlja na teret, tvrdeći da je odluke donosio sam.

(Ne)vješti političari

Dva navedena iskaza terete Zelenskog, bivšeg zabavljača. U želji da Ukrajini donese mir, podržan od strane mnogih u toj zemlji, bio je kandidat za predsjednika i pobijedio na izborima, stavljajući sebe u srce najveće geoplitičke igre u Evropi u 21. stoljeću. Tako je neiskusni političar napravio grešku da slijepo vjeruje jednoj sili u okršaju sa najvećom nuklearnom silom na svijetu, a onda je, braneći puno iskusnijeg i vještijeg političara Johnsona, rekao da je odluke donosio on sam.

Na osnovu čega i kako Zelenski sam donosi odluke pitanje je za ukrajinske historičare, politologe, novinare... Ali ono što je poznato i van Ukrajine je njegova namjera da donosi odluke, koje su u najmanju ruku čudne, poput one da mijenja vojni vrh zbog sukoba u kijevskoj eliti.

Za ostatak svijeta interesantnije je ponašanje najveće svjetske sile – Sjedinjenih Američkih Država i najjačeg vojnog saveza u historiji – NATO-a, jer ako je Zelenski imao pravo na grešku, stratezi sa Zapada nisu. U Ukrajini se, kako su često ponavljali sa Zapada, brani evropski mir, sigurnost, jedinstvo, demokratija... Šta o slučaju Ukrajine misle sada, na primjer, na Tajvanu?

Odlaskom Josepha Bidena sa vlasti otišla je i jedna politička vizija. Ta vizija nije bila samo idealpolitička. Iza nje su stajale ozbiljne vojne procjene i takvi napori su podržani sa stotinama milijardi eura i davale su uspjehe, iako su i Ukrajina i Zapad primali teške udarce.

Trumpov stav nije iznenađenje. On je više puta rekao da njega i njegove ljude ne obavezuju dogovori prethodnih administracija. Ali riječi generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea sigurno su iznenadile Ukrajince. Bivši nizozemski premijer je nedavno izjavio da Ukrajini nikada nije bilo obećano članstvo u NATO-u. Najjednostavnija pretraga interneta pokazuje Rutteove riječi od, na primjer, prije oko pola godine, kada je rekao da je Kijev nikad bliže članstvu i da će se to desiti.

Trumpov nastup i sudbina Zelenskog

Da na Zapadu postoje drugačiji kalibri političara od onih koji su trenutno na čelu najsnažnijih država među njima, sigurno bi odlučnije reagovali na Trumpove nastupe od povratka na vlast, posebno kada se radi o Ukrajini. Trump pred milionima ljudi poručuje da želi ukrajinske rijetke minerale i druga prirodna bogatstva, kao garanciju da će američka pomoć biti naplaćena.

Pored toga što Trump u direktnom prijenosu razbija decenijsku agendu o „borbi za ljudska prava“, o „demokratskim vrijednostima“ i samoproklamovano misionarstvo Zapada da se pita o svemu u svakom kutku svijeta, on ukrajinskim vojnicima poručuje da trebaju poginuti za interese američkih kompanija. Jer ako oni odbrane dijelove zemlje od ruskih napada, onda će članica Ujedinjenih nacija to ustupiti stranim kompanijama. Ukrajinskim vojnicima, koji se tri godine herojski bore protiv jačeg protivnika, ove Trumpove riječi mogu zvučati kao poziv na dezertiranje.

Međutim, bilo bi pogrešno reći da je Trump jedini krivac za ovakav odnos prema Kijevu. Njegovo obećanje da će okončati rat u Ukrajini u nekoliko dana od pobjede na izborima, čak i prije nego uđe u Bijelu kuću, prethodna administracija je minirala. Jedan od takvih primjera je Bidenova odluka iz novembra da Ukrajini dozvoli da koristi američko oružje u dubini ruske teritorije. To je praktično značilo eskalaciju i prijetnju Rusije da će koristiti nuklearno oružje, a istovremeno je Trumpovoj administraciji iz ruku uzela važnu kartu – mogućnost da Trump ucjenjuje Kremlj sa isporukom takvog oružja, što su ljudi bliski njemu i priznali.

Trumpu sada ne preostaje ništa drugo nego da nastavi Bidenovu politiku ili da pokuša sa Rusima postići dogovor. Prve informacije govore da bi taj dogovor mogao biti na štetu Ukrajine i Evrope. Za pregovačakim stolom su Putinovi i Trumpovi ljudi, a raspravlja se o temama koje se tiču Evrope. Nedavno su iz Kremlja poručili da žele takav sastanak, odnosno da Moskva i Washington, kao u doba Hladnog rata, crtaju glavne konture politike i sigurnosti na evropskom kontinentu.

Kako će budući pregovori izgledati i šta će sve biti na stolu za sada javnosti nije poznato. Evropa ima nešto vremena da pojača Trumpove pregovaračke pozicije – finansiranje ukrajinskog rata i ogromna izdvajanja za (američko) oružje. Trumpova administracija tvrdi da Ukrajina gubi rat i da se mora djelovati brzo u namjeri da se spasi što se spasiti može.

Kijev i Evropa imaju mogućnost da sporazum Moskve i Washingtona odbiju. Zelenski kaže da će se to desiti ako se ne uvaže zahtjevi Kijeva. Ovih dana Zelenski hvali „danski model“ pomoći Ukrajini, koji je direktnim investicijama u ukrajinsku industriju naoružanja ojačao pozicije Kijeva i poziva Evropljanje da nastave u tom pravcu te da formiraju evropsku vojsku bez Washingtona.

Da li će Kijev rizikovati i da li za ovakve stavove Zelenski ima podršku političke elite i vojske, za sada nije jasno. Ali još prije gotovo dvije godine govorilo se o tome da je Zelenski teret za Zapad. Sada kada ga Trump zove „diktatorom“, a Putin „nelegitimnim predsjednikom“, njegova pozicija je sve teža, dok njegov plan o apsolutnoj pobjedi nad Rusijom i vraćanje cjelokupne teritorije Ukrajine pod kontrolu Kijeva u Evropi nijedna važna adresa ne vidi kao realan.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---