Prije mjesec dana izraelska vojska pokrenula je invaziju na Liban, u namjeri da od svoje granice potisne šiitski Hezbollah. Za četiri sedmice rata učinak izraelskih kopnenih trupa je skroman i sada neki najavljuju novu fazu operacije i slanje dodatnih snaga. Šta se dešavalo proteklih mjesec dana i zašto mnogobrojnija i tehnički superiornija vojska nije potisnula Hezbollah?
Proteklih mjeseci izraelska vojska je prebacivala trupe iz Pojasa Gaze na sjever Izraela, spremajući se za operaciju u Libanu protiv puno jačeg protivnika nego što je Hamas. Iz Hezbollaha tvrde da je oko sedamdeset hiljada izraelskih vojnika raspoređeno uz granicu i da odbijaju njihove napade.
Koliko je izraelskih vojnika tamo javnosti nije poznato, ali je činjenica da te trupe nisu napravile nikakav značajan prodor u Liban. Prema dostupnim informacijama, borbe se vode na nekoliko stotina metara od granice dvije države. Također, prema dostupnim podacima, Hezbollah nije izvršio punu mobilizaciju svojih snaga. Zašto onda izraelske snage ne napreduju?
Strateška postavka
Da nema izraelskog bombardovanja dijelova Bejruta i drugih mjesta u Libanu gdje žive šiiti, čini se da bi ovakav rat Hezbollah protiv Izraela mogao voditi beskonačno dugo. Kada je Hamas napao Izrael 7. oktobra, već narednog dana Hezbollah je napao baze izraelske vojske na sjeveru te države, uz obrazloženje da žele pomoći palestinski narod. Ta pomoć za Hamas bila je dragocjena, jer su neke od najboljih izraelskih jedinica ostale van Pojasa Gaze, čekajući napad iz Libana.
Od tada je Hezbollah gađao vojne baze, a zatim naselja i protjerao stotine hiljada Izraelaca iz njihovih domova. Vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah, kojeg je Izrael likvidirao u Bejrutu 27. septembra, poručio je da će napadi tog pokreta prestati kada se postigne mir u Pojasu Gaze.
Izrael nije pristao na ove uslove, poručivši da ono što Tel Aviv dogovori sa Hamasom ne važi za Hezbollah. Četiri dana poslije pokretanja invazije, Nasrallah je likvidiran, a prije i poslije toga brojni Hezbollahovi zvaničnici. U eksploziji pejdžera i toki-vokija Hezbollahu je nanesen težak, ali ne i smrtonosan udarac.
Prije pokretanja operacije u Libanu izraelski premijer Benjamin Netanyahu je postavio tri cilja. Prvi, da potisne Hezbollah preko rijeke Litani, nekih tridesetak kilometara od granice. Drugi, da prestanu napadi raketama i dronovima na Izrael. Treći, da raseljene stanovnike sa sjevera Izraela vrati u njihove domove. Do sada nije postigao niti jedan od tih ciljeva.
Iskustvo rata
Da bi to postigao, kada već ponuđeni prijedlog nije bio opcija, Izrael je morao pokrenuti kopnenu operaciju u Libanu, odnosno vratiti se tamo gdje je bio poražen od istog protivnika 2006. godine. Osamnaest godina kasnije Hezbolllah je jači, a silni udarci koje je pretrpio posljednjih mjeseci su dokaz tome. Nakon serije napada na infrastrukturu Hezbollaha, mnogi su mislili da su slomljeni.
Dvije posljednje sedmice pokazuju da se Hezbollah oporavio, čak i njegova medijska mašinerija, koja objavljuje video materijale sa operacijama pokreta. Vojni dio, čini se, najmanje je stradao. Nakon izraelskih zračnih napada na Liban, Hezbollah gađa Izrael. To rade svaki dan, napadajući Haifu i Tel Aviv. U nedavnom napadu dronom pogođena je kantina brigade Golani, dok su vojnici večerali. Proteklog vikenda pogođena je kuća u kojoj živi Netanyahu. Prije nekoliko sedmica Izrael je tvrdio da je uništio stotine Hezbollahovih lokacija, uključujući bunkere, skladišta oružja, baze...
Osim toga, zabilježeni su i drugi slučajevi kada je Hezbollah nanosio teške gubitke Izraelu. Mediji bliski tom pokretu tvrde da su desetine izraelskih vojnika ubijene, a stotine ranjene. Prema tim izvještajima Hezbollah napada iz zasjeda, ili direktno raketama, artiljerijom, dronovima...
Kako se tačno borbe odvijaju javnosti nije poznato, međutim ono što je sigurno jeste da Hezbollah koristi činjenicu da se vode tamo gdje oni djeluju decenijama i gdje su razvili mreže utvrda i tunela, koristeći geografske odlike terena. Gledajući iz Izraela prema sjeveru, prema Libanu, teren postaje visočiji, pa je svako od mnoštvo brda prepreka za izralesku vojsku. Takav teren Hezbollahu daje prednost. Zato je Izrael pokušao posljednjih sedmica da napada od istoka ka zapadu, od grada Kiryat Shmona ka obali, želeći da izbjegne pravac napada jug – sjever.
Istovremeno, Izrael je pokušao da se kreće uz obalu Sredozemnog mora, gdje su došli u sukob sa mirovnim snagama Ujedinjenih nacija, koje se nalaze u tom dijelu Libana. Misija poznata pod imenom UNIFIL više puta se žalila da je meta izraelskih snaga i poručila da Izrael krši rezoluciju 1701 Vijeća sigurnosti UN-a iz 2006. godine. Netanyahu je tražio od vojnika UN-a da se sklone otuda, a u odbijanju tog zahtjeva najviše se istakao irski bataljon. Nakon toga, podršku UNIFIL-u pružile su brojne države, koje su na granicu Libana i Izraela poslale mirovne snage.
Područje južnog Libana je površinski malo. Tridesetak kilometara zračne linije je od Kiryat Shmone do mora, a isto toliko od granice Libana do rijeke Litani. Na tom području, pored snaga UNIFIL-a, traje sukob Hezbollaha i Izraela. Iako svi parametri o brojnosti i jačini snaga govore u prilog izraelskoj strani, na terenu se to trenutno ne vidi. Razlog tome je i obučenost Hezbollaha, ali i pripreme koje su decenijama vršili. Javnosti su pokazani čitavi podzemni gradovi sa svim potrepštinama za vojsku, pa čak i kamioni koji se natovareni raketama kreću kroz tunele.
Mnogi vjeruju da je Hezbollahu u izgradnjih ovih tunela pomogla Sjeverna Koreja, koja ima slične baze i gdje čuva svoj nuklearni arsenal. Pjongjang je takve tunele, bivša rudarska okna, koristio za testiranje nuklearnog oružja. Neki u Izraelu smatraju da su sjevernokorejski instruktori naučili Hezbollah kako da kopa u planinskim i kamenitim predjelima kakav je južni Liban. Ti stručnjaci vjeruju da je Hezbollah napravio mrežu tunela i skladišta i do dubine od četrdeset metara te da je to glavni razlog zašto Izrael nije porazio Hezbollah u ratu 2006. godine.
Posebna odlika tih tunela i bunkera je to što Hezbollah u njima krije artiljeriju, odnosno izvuče je za napad i onda skloni. To otežava Izraelu da ocijeni odakle vatra dolazi, a kada uspije napad ne garantuje pogodak, jer su pozicije zaštićene betonskim zidovima. To usporava napredovanje izraelske vojske, koja se oslanjala na zračne napade na koje Hezbollah ne može adekvatno odgovoriti. Zabilježeni su slučajevi da je Hezbollah obarao dronove, ali avioni su im izvan dometa.
Nova ofanziva na pomolu
Posljednjih dana neki navode da Izrael sprema novi talas napada, odnosno pojačano djelovanje kopnenih trupa. Na udaru su svi, od UNIFIL-a, do libanske vojske. Na redu su došle i civilne institucije, a koje prema tvrdnjama Izraela služe Hezbollahu. Prije nekoliko dana Izrael je ciljao, kako je rekao, bankarski sistem grupe. Pogođeni su objekti asocijacije „Al Qard al-Hassan“, za koju Hezbollahovi mediji kažu da obezbjeđuje pozajmice za stanovništvo u skladu sa islamskim bankarstvom, da pokrenu biznis, ili kupe solarne kolektore.
Suštinski, radi se o primjeni izraelske „doktrine Dahiye“, koja je dobila ime po predgrađu Bejruta gdje je uporište Hezbollaha, odnosno uništavanju svega onoga što protivniku može služiti u ratu. Pomenuto pregrađe Bejruta gotovo svaki dan izloženo je zračnim napadima Izraela.
Također, spominjala se i mogućnost da se izraelski marinci iskrcaju na obale Libana, nakon što su navodno uništili Hezbollahove protivbrodske rakete. Sjetimo se da je upotreba takvih raketa od strane Hezbollaha jedan od najupečatljivijih događaja u ratu 2006 godine.
Izrael je iznio tvrdnju da se ispod bolnice Al-Sahel u Bejrutu nalaze „stotine miliona dolara u gotovini i zlatu“ i da pripadaju Hezbollahu. Direktor bolnice je pozvao vojsku Libana da ispita te navode i tvrdi da nisu tačni. Kontraadmiral Daniel Hagari u ponedjeljak je rekao da „izraelske zračne snage nadgledaju kompleks, kao što vidite. Međutim, nećemo napasti samu bolnicu“.
Sve ovo upućuje na to da će Izrael pojačati ofanzivu na Hezbollahove trupe, ali i uporišta širom Libana, uključujući i civilna. Prema tvrdnjama libanskih vlasti u toj državi u posljednjih mjesec dana u izraelskim napadima ubijeno je preko 2.500 ljudi, preko 11.500 je ranjenih i 1,2 miliona raseljenih.
U Bejrutu je ovih dana boravio američki specijalni izaslanik za Liban Amos Hochstein, koji je čelniku parlamenta Nabihu Berriju, bliskom Hezbollahu i posredniku u njihovim razgovorima sa Zapadom, iznio mirovni plan, koji su neki libanski mediji protumačili kao poziv na kapitulaciju šiitskog pokreta. Prema tim izvorima, Hezbollah je ponudu odbio. Ne tako davno sa Hochsteinom su postigli historijski sporazum o prirodnom gasu uz obale Libana i Izraela.
Da je sada za diplomatijom sve manje želje govore i sinoćnje tvrdnje Izraela, a današnje priznanje Hezbollaha, da su u zračnom napadu prije tri sedmice likividirali Hashema Safieddina, za kojeg se mislilo da će biti novi vođa ovog šiitskog pokreta. Pored toga, svijet tri sedmice očekuje izraelski uzvratni napad na Iran, što Bliski istok približava velikom ratu i što je opcija koja je na stolu još od Hamasovog napada 7. oktobra.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Comments