Van španskog govornog područja ime Pablo Hasél ne znači mnogo ni najvećim poznavateljima muzičke scene. Može se slobodno reći da niti u samoj Španiji to ime nije bilo mnogima poznato do unazad desetak dana kada je njegov slučaj došao do najvećih španskih medija, u trenucima kada će ovaj mladi reper otići na osluženje zatvorske kazne. U debati koja traje mnogi ovome reperu prišivaju i druge atribute osim onih vezanih za muziku. Za neke je terorista, nasilnik i provokator u javnom prostoru, dok drugi u njemu vide borca za istinu i pravdu. Treći brane njegovo pravo da bude ono što jeste. Pablo Hasél, pravog imena Pablo Rivadulla Duró rođen u Léridi 1988. godine, za sebe kaže da je reper i komunista. Čitav slučaj je otvorio pitanje slobode govora u Španiji, ali i bacio svjetlo na subkulturu koja očigledno postoji u Španiji, makar u tragovima.
Rijetke su situacije kada muzičari uspiju da uzdrmaju političku javnost. Obično to traje kratko, nakon neke izjave, statusa na društvenoj mreži ili porukom sa nekog svog nastupa. Još je rijeđe da tu „čast“ dobiju reperi, posebno u Evropi gdje da vrsta muzike nije popularna kao u Sjedinjenim Američkim Državama, kolijevci ovog muzičkog žanra. Slučaj Pabla Haséla zbog toga postaje zanimljiv i preko španskih granica. Zbog njegovog slučaja vlada u Španiji je najavila promjenu zakona o slobodi govora, a podršku reperu su pružili i slavni reditelj Pedro Almodóvar, glumac Javier Bardem i 200 drugih poznatih ličnosti u Španiji i svijetu.
Komunista protiv kraljevske porodice
U oktobru 2011. godine španski mediji javljaju da je u Lleidi uhapšen mladi reper zbog „veličanja terorizma“, jer je u svojoj pjesmi slavio jednog od članova ljevičarske grupe GRAPO (Antifašističke grupe otpora 1. oktobar) koja se smatra terorističkom organizacijom u Španiji i Evropskoj uniji. Zbog ograničenog prostora u ovome tekstu spomenimo da se radi o grupi koja se zalaže za principe španskih republikanaca koje je porazio Francisco Franco, a kao način borbe koristili su, između ostalog, kidnapovanje, ubijanje policajaca, vojnika, sudija, civila i mnoga druga teška krivična djela. Druga stavka optužnice bila je uvreda španske monarhije, odnosno španske kraljevske porodice Bourbon na čiju likvidaciju poziva u jednoj od svojih pjesama.
Uhapšeni Pablo Hasél nije poricao optužbe, šta više sve je priznao. Nakon što je na sudu dobio uslovnu kaznu pred novinarima je rekao: „Naravno da ću nastaviti da pjevam, veličanje terorizma je ono što rade PP i PSOE podržavajući ratove u zemljama trećeg svijeta, prodavajući rakete genocidnim država poput Izraela.“
Od tog trenutka djelovanje repera Pabla Haséla postaje poznatije širom Španije, a svoje stavove nastavio je iznositi kroz pjesme i pisanjem na svom Twitter profilu. U svojim postovima on otvoreno veliča sve pokrete koji su protiv španske monarhije i današnjeg poretka u Španiji, a mete su i pomenuti PP i PSOE, dvije najjače španske političke stranke koje decenijama nominalno zauzimaju pozicije desnice i ljevice. I dok je PP stranka konzervativnih uvjerenja i lahko prepoznatljiva u španskom političkom spektru, PSOE kao stranka ljevice sve više gubi svoj identitet i zbog toga se pojavljuju različiti pokreti koji sebe smatraju ljevičarskim. Jedna takva stranka je i Podemos koja je trenutno u vladi sa PSOE. Takav odnos na političkoj sceni Španije Pablo Hasél korisiti kao dokaz opravdanosti svojih tvrdnji da se niti jedna od ovih stranaka ne bori za špansku republiku i slobodu Španaca. U mnoštvu pjesama koje objavljuje na svom YouTube kanalu, čak i u danima pred odlazak na izdržavanje zatvorske kazne, to su teme njegovih pjesama, uz pomenutu kraljevsku porodicu kao, čini se, glavnu metu.
Sudski proces
Tri godine kasnije, nakon pomenutog hapšenja, Pablo Hasél će dobiti uslovnu zatvorsku kaznu od dvije godine, uz obrazloženje sudije da „diskurs mržnje nije zaštićen slobodom govora u demokratskoj državi.“ Međutim, Pablo Hasél ne staje sa svojim djelovanjem, a već te godine u njegovom rodnom gradu u Kataloniji oko 200 mladih osoba protestuje u znak podrške osuđenom reperu koji se, iako je rođen u dijelu Španije gdje postoje separatistički pokreti, izjašnjava kao Španac u političkom smislu i protiv je cijepanja te velike države. Iste godine kada je osuđen biva uhapšen. Ovaj put je na Jurjevo (Dan svetog Jurija 23. aprila) ometao manifestaciju organizovanu od strane lokalne organizacije u Lleidi. Tada je ušao u verbalni i fizički sukob sa organizatorima, tjerajući ih sa ulice uz povike „fašisti“. U međuvremenu, objavio je nekoliko pjesama u kojima veliča ljevičarske terorističke organizacije iz Španije i svijeta.
U martu 2017. godine na novom suđenju, uz dvije godine uslovne kazne koje je prekršio, osuđen je za nove prekršaje kao što su uvreda španske Krune i španske države te klevetu protiv istih. Dobio je pet godina zatvora. Na kraju sudskog procesa, godinu dana kasnije, konačna presuda je glasila zatvor u trajanju od dvije godine i novčana kazna od 24 300 eura. Krajem aprila 2019. godine ponovo je uhapšen zbog protesta u korist oslobađanja Paca Cela pripadnika pomenute grupe GRAPO. U međuvremenu, kazna je na Vrhovnom sudu Španije preinačena u devet mjeseci zatvora. Konačno, 28. januara ove godine sud je obavjestio Pabla Rivadulla Dura da ima deset dana da se dobrovoljno javi na izdržavanje kazne. Kako je saopštio da se neće sam javiti, u narednim danima se očekuje hapšenje.
„Neću tamo otići dobrovoljno, jer presuda je toliko nepravedna da bi odlazak tamo značio poniženje“, istakao je reper, dodajući da čeka da dođu po njega i da ga „otmu“ sa mjesta gdje se bude tada nalazio. Rekao je i da neće platiti novčanu kaznu, što kako sam kaže, znači dodatnih nekoliko godina zatvora. Optužio je sud da je lažni i da je još uvijek u službi španskog diktatora Francisca Franca, budući da je on osuđen za sadržaj svojih pjesama dok se pristalice fašističkog režima Francisca Franca ne zatvaraju, aludirajući na to da mnogi danas u Španiji žele relativizirati zločinačku prirodu tog režima. Jednom prilikom na Twitteru je napisao da ako bi rekao da „Katalonci, migranti, homoseksualci i antifašisti zaslužuju biti bombardovani“, onda bi bio „zaštićen od sudije fašiste“ koji je njega osudio.
Da li je Pablo Hasél sam?
I dok je trajao sudski proces Pablo Hasél nije mirovao. Naprotiv, u svojim pjesmama je pozivao na otpor i revoluciju, govoreći mladima da bez žrtve nikakve promjene nisu moguće. Pored slavljena zabranjenih grupa koje su činile strašna krivična djela protiv države i civilnog stanovništva, španski reper je špansku političku svakodnevnicu pretvarao u pjesme. Tako je na jednom saslušanju pred sudom poručio sudiji da on, ustvari, samo pjeva ono o čemu pišu mediji, posebno ističući probleme i skandale u španskoj kraljevskoj porodici o kojima je mjesecima brujala španska javnost i o čemu su govorili i članove pomenute stranke Podemos. Isti argument je upotrijebio da objasni svoje napade na bivšeg španskog premijera Mariana Rajoya (PP) koga su španski mediji povezivali sa različitim aferama.
U pojedinim pjesmama, koje su šokirale dio javnosti koja je u međuvremenu saznala za Pabla Haséla, pjevao je o postavljanju bomba pod automobile pojedinih ličnosti, ubistvima i nasilju, slaveći čak i zloglasnu baskijsku terorističku organizaciju ETA. To je naknadno objašnjavao da je riječ o „političkom repu“ koji kao takav postoji decenijama u SAD i drugdje, zatim svojom umjetničkom slobodom što je po svemu sudeći tema koja traži širu raspravu. Ali nikada nije odstupio od svojih komunističkih uvjerenja.
O pravu na slobodu izražavanja umjetnika u peticiji i otvorenom pismu oglasilo se preko 200 poznatih španskih radnika u kulturi. Uz pomenutog Almodóvara i Bardema peticiju su potpisali Jose Manuel Serrat, Emma Suárez, Willy Toledo i mnogi drugi. Oni su vladi poručili da ovakvim hapšenjima umjetnika Španija se „izjednačava sa zemljama kao što su Turska i Maroko“, dodajući da ako se dopusti da Pabla Haséla zatovore slična sudbina može čekati i njih. „Progon repera, tviteraša, novinara kao i drugih predstavnika kulture i umjetnosti, zbog pokušaja ostvarivanja svoga prava na slobodu izražavanja postala je konstanta. Tako je španska država došla na vrh liste zemalja sa represalijama protiv umjetnika zbog sadržaja njihovih pjesama“, stoji između ostalog u pismu i peticiji. Njihova formulacija, da je postojeći zakon Damoklov mač iznad glave svih onih koji se odluče da kritikuju državne institucije, snažna je poruka koju su mnogi mediji u Španiji i sviijetu posebno istakli.
Pritvor zbog izgovorene riječi u Španiji je moguć od 2015. godine kada je tadašnja vlada PP-a na čelu sa Rajoyom donijela zakon koji bi treba spriječavati slavnjenje grupa kakve su ETA. Amnesty International je saopštio da je zbog ovoga zakona u Španiji tokom 2018. i 2019. godine čak 70 osoba osuđeno. Aktuelna vlada u Španiji, koju čine PSOE i Podemos, najavila je izmjenu krivičnog zakona, ali nije stala na stranu osuđenog Pabla Haséla koji će, kako stvari stoje, završiti iza rešetaka. Jedan od potpisnika peticije je reper Valtonyc koji je dobio tri i po godine zatvora pred istim sudom jer je prema preusdi uvrijedio Krunu, prijetio političarima i slavio terorizam.
Impuls za promjenu zakona je došao i zbog činjenica da su mnoge javne ličnosti digle glas, da su građani izašli na proteste u nekoliko gradova u Španiji, a u Madridu su bili i nasilni protesti mladih Španaca koji su tražili slobodu za osuđenog repera. Na ulicama pojedinih gradova su se pojavili grafiti podrške osuđenom reperu i grafiti upereni protiv kraljevske porodice.
Politika i sloboda govora
Formulacije koje u svojim pjesmama i tekstovima koristi Pablo Hasél sigurno velikom broju ljudi djeluju zastrašujuće, čak i prijeteće. Njegova izjava, da su protesti potrebni ali da on podržava i one koji idu dalje od toga, jedna je od stvari koja je sigurno zabrinula mnoge budući da se može tumačiti i kao otvoren poziv na nasilje.
Stvarni uticaj Pabla Haséla na špansku omladinu u cijelini veoma je mali, posebno ako se uporedi sa nekim drugim Špancima koji dominiraju španskom YouTube scenom, na kojoj milioni španske djece i omladine provode dane, posebno od pojave koronavirusa u toj zemlji i djelomičnog ili totalnog zatvaranja zemlje. Pablo Hasél nije ni blizu statusu argentinske fudbalske legende Diega Maradone o čijem smo uticaju na društvene i političke tokove u Argentini i Latinskoj Americi pisali u decembru prošle godine. Međutim, protesti širom Španije pokazuju da je Pablo Hasél ipak važan, barem jednoj subkulturi koja se okuplja uz zastave Vladimira Lenina, španske republike, Jugoslovije te uz druga komunistička i anarhistička obilježja.
Za razliku od većine heroja mladih u Španiji Pablo Hasél nije apolitičan. Od mlađih generacija, ukoliko žele da razumiju o čemu on pjeva, Pablo Hasél traži praćenje političkih procesa i čitanje o historijskim događajima. Njegove teme su odnosi kraljevskih porodica Španije i Saudijske Arabije, velike korporacije i siromašni ljudi, korupcija unutar elita i borba za preživljavanje običnog čovjeka. Takve snažne poruke izazivaju bijes kod mnogo Španaca, a posebno kod najsiromašnijih. U jednom od videa u kome autor grafikom prati izjave repera date pred sudom stoji da je 27 posto Španaca na granici siromaštva. Međutim, u očima španske elite vjerovatno najsnažnija poruka koju Pablo Hasél šalje Špancima je činjenica da su u toj zemlji postojali pojedinci i grupe koje su se borili za svoja uvjerenja tražeći alternative postojećem sistemu. Sa druge strane, njegove prijetnje nasiljem su užasne, iako je svima jasno da ih on ne može provesti. Njegovo slavljenje onih koji su ubijali nedužne ljude sigurno je za prezir što su mnogi u Španiji i osudili.
Ako za trenutak Pabla Haséla prebacimo u američke okvire, koji su medijski našoj javnosti puno poznatiji i bliži, onda bi smo mogli reći da njegovi napadi na poredak u Španiji nisu puno različiti od onoga kako je svakodnevno napadan američki predsjednik Donald Trump, niti kako su Trumpove pristalice napadale „duboku državu“ pričama o eliti koja dane provodi u stravičnim ritualima i bludu, o zavjerama, ili o istinitim tvrdnjima koje su iznosili. Zbog tvrdnji sukobljenih strana u SAD ljudi nisu išli u zatvor. U isto vrijeme, njegovo kopanje po prošlosti dijela španske elite nije različito od kopanja novinara po Trumpovoj prošlosti i njegovim skandaloznim potezima, ili o pričama o porodici Clinton čije su hapšenje tražili i najavljivali Trumpovi sljedbenici.
Postojeći španski zakon koji reguliše ovo pitanje je loš i po priznjanju aktuelne vlade, a dio umjetnika i građana je već iskazao svoj stav. U konačnici, slučaj Pabla Haséla ponovo je otvorio pitanje gdje su granice slobode izražavanja i koja je adekvatna kazna za one koji to pravo zloupotrebljavaju.
Comments